„Okret, djevojke, okret!“ –ponavljala je trenerica.

Okrenula sam se i na prstima plesala po plesnom podiju. Spustila sam ruku i onda ju podignula polako u zrak. Poskočila sam nekoliko puta, te u ritmu muzike pratila ostale balerine koje su se vrtile poput perca po dvorani.

„U redu je! Za danas ste gotove!“ –uzviknula je trenerica, te dva puta pljesnula rukama. „U petak će se odlučiti koja od vas će igrati ulogu Odette u Labuđem jezeru!“

Klimnule smo glavom. Sjela sam na stolicu i duboko uzdahnula. Skinula sam cipelice, te si izmarisala stopala. Užasno su me boljela svaki put nakon treninga ili predstave, a nisam imala vremena da to učinim kod kuće jer sam odmah morala na posao. Mrzila sam raditi, ali bilo je nužno kako bih preživjela.

Obukla sam jaknu i podignula torbu sa poda, te potrčala prema izlazu kako ne bih zakasnila na posao.

„Layla!“ –pozvala me trenerica.

Stala sam, zakolutala očima i uzdahnula ponovno pogledavši na ručni sat. Nisam imala vremena za pričanje s njom, ali morala sam. Okrenula sam se i ugledala ju kako mi se približava. Imala je dugu plavu kosu, te velike plavo – zelene oči. Bila je malo niža od meen. Nekad davno je bila prima balerina u Americi, ali nakon što je pala niz stepenice i slomila nogu više nije mogla plesati. Tada je odlučila podučavati.

„Recite!“ –uzvratila sam.
„Tanya je zatrudnila i ne može više podučavati curice.“ –rekla mi je dok sam ju ja zbunjeno gledala ne znajući zbog čega mi je to govorila. „Mislim da bi ti bila dobra za to!“
„Ali, trenerice...“
„Utorkom i četvrtkom nemamo trening, pa ih možeš podučavati od tri do četiri tim danima!“

Duboko sam uzdahnula i klimnula glavom. otvorila sam vrata dvorane i živčano se spustila niz stepenice. Utorkom i četvrtkom sam jedino imala više slobodnog vremena za učenje poslije škole i prije posla, a više neću imati vremena ni za živjeti.

Otvorila sam vrata i izašla iz zgrade u kojoj se održavao trening. Imala sam sreće što je kafić u kojem sam radila bio nedaleko od dvorane, pa nisam morala previše putovati. Laganim sam se hodom uputila prema kafiću znajući da me još jedan od njih pratio. Ljutito sam se okrenula i ugledala mladića malo duže smeđe kose i tamnih očiju. Zastao je kad sam ga ljutito pogledala. Bio je oko oko dvije godine stariji od mene, blijede puti i obuće za ljeto. Odmahnula sam glavom, zakolutala očima i okrenula se nastavljajući hodati prema poslu.

„Nemoj se obazirati na njih, Layla!“ –rekla sam si. „Samo bi te mogli naživcirati!“

Bilo je nemoguće pokušati se smiriti jer me užasno ljutilo kad su me svugdje pratili. Imala sam sreće što me drugi nisu vidjeli, ali ovaj me već danima neprestano pratio.

„Prestani me pratiti!“- proderala sam se.

Nikoga nije bilo iza mene, ali nekoliko je ljudi prolazilo na drugom trotoaru zbunjeno me promatrajući. Pogledala sam ispred sebe i nastavila svojim putem što sam brže mogla. Nisam htjela biti jedna od onih luđakinja koje se ljudi boje iako sam i bila luda. Lagano sam se udarila rukom od čelo i nastavila hodati dalje. Približila sam se kafiću u kojem sam radila. Primjetila sam da je bio skoro pun i znala sam da ću imati previše posla. Nekoliko je mojih kolegica trčalo gore – dolje kako bi odnijele na vrijeme piće gostima i otišle po narudžbu. Okrenula sam se i ugledala dečka koji me pratio na trotoaru, preko ceste. Ljutito sam frknula i zakoračila u zadimljeni kafić.

„Layla, napokon!“ –uzviknula je Melissa, tridesetogodišnja konobarica i vlasnica lokala.

Njena kovrčava crna kosa bila je razbarušena i promatrala me umornim zeleno – smeđim očima. Pogledala sam iza nje i kafić je bio pun gostiju. Kad sam gledala izvana koliko ih je bilo ih je upola manje.

„Došla sam prije!“ –rekla sam joj.
„Znam, ali trebaš nam!“ –uzvratila je stavljajući tacnu na barski stol. „Stavi kecelju i bacaj se na posao! Trebaš nam!“

Klimnula sam glavom i stavila svoje stvari u garderobu, te stavila crnu kecelju oko struka. Izašla sam iz prostorije u kojoj smo držale stvari, te zaključala vrata. Potrčala sam po blok i pogledom tražila tko još nije naručio. Primjetila sam da se na zadnjem stolu nalazio policajac kojeg sam prije nekoliko dana bila vidjela. Maleni mi se osmijeh pojavio na licu. Bio je, pretpostavila sam, sa prijateljima s posla jer ih je bilo nekako, a svi su mi pomalo bili poznati. Skupila sam hrabrost i požurila prema njima jer sam primjetila da se nekoliko stolova praznilo.

„Izvolite?“ –stala sam kraj njih.
„Može jedan...“ –okrenuo se prema meni i zastao.

U jednom mi se trenutku nasmijao, a ja sam mu uzvratila. Krajičkom oka sam vidjela da se njegovi prijatelji smijulje i pričaju nešto međusobno gledajući svako toliko u mene, pa u Jaya zbog čega mi je postajalo neugodno. Osjećala sam kako su mi se obrazi rumenili.

„Nisam znao da radiš ovdje!“ –rekao mi je.
„Sada znaš!“ –nasmiješila sam mu se. „Što želite naručiti?“
„Meni daj cappuccino!“ –odgovorio je.

Cappuccino je inače bio i moj najdraži kofeinski napitak, pa sam napisala kraticu na bloku osmijehom na lice. Njegovi su prijatelji naručili pivo, a njega su zadirkivali jer je jedini naručio bezalkoholno piće.

Nasmiješeno sam se udaljila od njih. Još jednom sam se okrenula prema Jayu i njegovom društvu dok sam Annalisi davala narudžbu. Primjetila sam da se svako toliko okretao prema meni osmijehom na licu, ali postajala mi je sve više neugodno, pa sam pogledala u Annalise koja me promatrala malenim osmijehom na licu.

Ona je bila djevojka kratke crne kose i svjetlo plavijh očiju. Nekada je bila plava, ali rekla mi je kako nikada nije voljela svoju prirodnu kosu, pa je zbog toga često mjenjala boju. Pošto je studirala, radila je popodne poput mene. Naučila me dosta stvari prije nekoliko mjeseci, kad sam tek počela raditi ondje.

„Da te dovoljno ne poznajem, rekla bih da ti se onaj komad koji bulji u tebe sviđa!“ –rekla mi je.
„Zgodan je i ništa viša!“ –podignula sam tacnu sa šanka i nasmiješila joj se.
„Ne laži lažljivicu, Layla!“

Pokazala sam joj jezik i namignula, a zatim krenula prema stolu za kojim je Jay sjedio. Krajičkom oka sam primjetila da me onaj dečko i dalje pratio. Frknula sam i zakolutala očima, te odložila stvari na stol. Ponovno sam pogledala u prozor i njega više nije bilo ondje.

„Nadam se samo da je shvatio da me treba pustiti na miru!“ –pomislila sam.

Pogledala sam kratko u Jaya koji mi se nasmiješio, te mu uzvratila, ali što sam brže mogla kako njegovi prijatelji ne bi vidjeti i jer sam imala previše posla. Nisam smjela gubiti vrijeme na takvim glupostima jer sam bila sigurna da ga vjerojatno nikada više neću vidjeti. Začudila sam se kad sam ga vidjela za stolom jer ga nikad prije one nesreće, koja se dogodila kraj moje kuće, nisam vidjela.

***

Izmoreno sam sjedila za šankom i učila za sutrašnji ispit jer sam znala da bih kod kuće mogla zaspati nad knjigama. Jedini način da učim i ne zaspem bilo je učenje na poslu. Imala sam sreće što nije bilo previše posla i uskoro smo zatvarali, pa sam se mogla odmoriti kod kuće i naspavati kako treba, no čekalo me buđenje oko šest kako bih naučila ono što vjerojatno ne ću moći.

Duboko uzdahnuvši sam pogledala oko sebe. Jay i njegovo društvo su i dalje sjedili za istim stolom sa nekoliko praznih boca piva dok je on uzimao Coca – Colu nakon drugog kofeinskog napitka. Skrenula sam pogled na dečka koji je stajao kraj prozora blizu njihovog stola. Bijesno sam ga pogledala, ali me on nastavljao promatrati. Bio mi je jako čudan. Nije ništa tražio od mene, ali me neprestano pratio gdje god ja išla. Svako toliko bi nestao i ne bih ga vidjela na nekoliko sati, ali ponovno bi se pojavio negdje u mojoj blizini što me užasno iritiralo. Htjela sam ga se rješiti kao ostalih, ali bio je iritantniji baš zato što je šutio i nije me ništa tražio. Mrzila sam kad me netko nekamo pratio.

„Layla...?“ –preda mnom se pojavila Annalise.

Skočila sam sa barske stolice i prislonila ruku na srce koje mi je ubrzano kucalo. Zahihotala se dok sam ju ja ljutito promatrala čekajući da mi se ubrzani otkucaji srca napokon smire.

„Reci...“ –uzvratila sam.
„U što si gledala?“ –upitala me nagnuvši se na šank.
„Ma... Ništa posebno!“ –spustila sam pogled na knjigu.
„Oh, u onog komada?“
„Ne, Annalise. Učinilo mi se da je neki poznati dečko prošao kraj kafića, ali pogriješila sam!“
„Što učiš?“
„Književnost.“
„Dosadno, ha?“
„Ne, ali ne vidim više ništa pred sobom od umora, pa možda izgleda kao da je dosadno!“
„Ne bi li se trebala otići odmoriti?“
„I ti ćeš onda sama ostati?“
„Da.“
„Ma, molim te, Annalise! Nema šanse da ću te pustiti samu!“
„Lalya, premorena si.“
„Nisam previše!“
„Pogledaj se malo bolje, pa ćeš vidjeti da jesi. Imaš podočnjake koji su sve veći iz dana u dan! Sutra imaš školu i trebala bi se odmoriti.“
„I ti isto sutra imaš faks!“
„Da, ali tek od deset!“ –natuknula je. „Uostalom, ti imaš školu, treninge i posao, pa si sad razmisli tko je ovdje umorniji!“

Htjela sam nešto reći, ali nisam mogla. Nisam znala kako je to ići na faks, ali škola plus obaveze koje sam ja imala su bili dosta naporni. Voljela sam sve to, ali bilo je previše naporno. Često bi spavala oko sedam sati, kasnila bih skoro svako jutro na prvi sat, ali i dalje sam dobivala dobre ocjene. Mene to nije čudilo ali Helen, Annalise i šefica su mi rekle da ću se jednoga dana srušiti na pod od umora.

„Slušaj...“ –pogledala sam ozbiljno u nju. „Idem doma odspavati jer stvarno više ne mogu. Odužit ću ti se za vikend ili već sutra, ok?“
„Šuti i idi doma!“ –nacerila mi se.
„Hvala!“ –nasmiješila sam joj se.

Uzela sam stvari sa šanka, te otišla u garderobu gdje su bile moje ostale stvari. Stavila sam knjige u torbu, obukla jaknu i izašla iz garderobe zaključavši ju. Prošla sam do Annalise i zadržala se s njom još nekoliko minuta kako bih joj se zahvalila. Deset je sati bilo prošlo, a ja više nisam mogla stajati na nogama. Prije nego sam izašla iz kafića pogledala sam još jednom u Jayev stol, ali on se smijao sa prijateljima. Skrenula sam pogled i zakoračila na svijež i ugodan jesenjski zrak. Gazila sam po suhom lišću koračajući tihim i pustim ulicama. Dečko koji me neprestano pratio stajao je kraj mog Mustanga.

„Daj me već jednom pusti na miru! Ozbiljna sam!“ –rekla sam ljutito.

Otključala sam vrata i bacila torbu na suvozačevo sjedalo. Kad sam se smjestila u auto, pogledala sam blizu prozora, a njega na svu sreću nigdje nije bilo. Upalila sam automobil i motor je zabrujao. Željela sam što prije doći kod kuće kako bih se istuširala i odmah legla na krevet.

Title credit ~ Bubbly by Colbie Caillat