Parachute - She Is Love

Pogledala sam na sat. Bilo je petnaest do osam. Duboko sam uzdahnula, te stala pred ogledalom. Nosila sam usku majicu plave boje na bretele, te crne hlače. Na nogama sam imala crne balerinke. Obukla sam i crnu košulju dugih rukava koju sam raskopčala. Nisam namjeravala uzeti neku dužu majicu. Mislila sam da će mi biti ugodno i toplo sa košuljom. Kosu sam raspustila. Večinom sam ju nosila u rep u zadnje vrijeme, ali ovoga sam ju puta odlučila malo zakovrčati. Našminkala sam se kao inače: nikada nisam voljela stavljati tonu šminke na sebi.

Srce mi je ubrzano kucalo jer je vrijeme prolazilo brže nego inače. Bila sam jako uzbuđena, a ni sama nisam znala zašto. Milijun mi se pitanja vrtilo po glavi, a jedno od njih je bilo: Što ako me John samo želi oraspoložiti i izvući malo iz kuće dok je njegova sestra na snimanju izvan grada? Što ako mu se zapravo sviđam? Što ako mu se uopće ne sviđam i Helen ga je nagovorila da izađe sa mnom?!

Uzdahnula sam i odmahnula glavom, te nekoliko puta udarila rukom od čelo. Bila sam glupa što sam se uopće zamaravala takvim pitanjima jer sam Johna oduvijek gledala samo kao prijatelja. Nikada se nisam zamišljala u vezi s njim.

Shvativši da se mala kazaljka već približavala brojki osam, izletjela sam iz kuće što sam brže mogla. Obećala sam mu da ću ga pričekati ispred zgrade i nisam željela da se mora penjati po mene. Na brzinu sam zaključala vrata, te se spustila niz stepenice. Stala sam kraj sandučića i prisjetila se dana kad sam dobila pismo za London. Bila sam presretna i jedva čekala da to ispričam Jayu koji je bio oduševljen kad je došao po mene. Bili smo oboje jako sretni. Uzdahnula sam. Nedostajao mi je za poludjeti. Pogledala sam u pod. Neostajao mi je njegov osmijeh, smisao za humor, predivne oči, to što mi je otvarao suvozačeva vrata svaki put kad bi došao po mene... sve mi je nedostajalo kod njega; potpuno sve.

Uzdahnula sam, te krenula prema vratima. Otvorivši ih ugledala sam Johna nagnutnog na crnome Jeepu. Šokirano sam pogledala u njega, a srce mi je ubrzano zakucalo.

„Zar je moguće da i on mora imati Jeep?!“ –upitala sam se pomalo ljutito.

Odmahnuvši glavom spustila sam se niz stepenice i približila mu se.

„Hej!“ –pozdravila sam ga nasmijehnuvši se.
„Hej!“ –nasmiješio mi se.
„Jeep, ha?“
„Tata je uzeo moj Volvo, pa sam ja morao njegov Jeep!“

Klimnula sam glavom i proklinjala trenutak u kojem je g. Remington morao uzeti drugi auto.

„Idemo?“ –upitao me.
„Može!“ –odgovorila sam mu nasmiješeno.

Otvorio mi je vrata, a ja sam zaklopila oči. Nisam mogla vjerovati da mi se sve ono dešava. Sjela sam na suvozačevo sjedalo i odmah se zavezala. Zatvorio je vrata, te sjedo na svoje sjedalo i u trenutku kad je okrenuo ključ, motor je zabrijao.

„I gdje idemo?“ –upitala sam ga.
„Ako želiš, možemo negdje na večeru!“ –odgovorio je pogledavši me krajičkom oka, a onda je nastavi. „Ako si gladna, naravno!“
„Jesi li ti?“
„Malo.“
„Onda idemo!“
„U redu. Gdje?“
„Možemo ići na pizzu, ako želiš!“
„Pizza zvuči dobro!“

Nasmiješila sam mu se i pogledala ispred sebe. Osjećala sam se čudno vozeći se u Jeepu. Zadnji put kad sam se vozila u Jayevom se desila ona katastrofa prije nego sam ga izgubila i nadala sam se da nikada više neću sjesti u takav auto. Znala sam da bi me mogao podsjećati na njega, a to je bilo zadnje što sam htjela. Pogledala sam u prozor pimjetivši da prolazimo kraj restorana u kojemu smo jednom Jay i za večerali. Odmah sam sklonila pogled odmahnuvši neprimjetno glavom.

„Jay ima novu curu, Layla!“ –rekla sam si. „Zar ne bi bilo vrijeme da ga zaboraviš i iščupaš iz srca?!“

Naravno da je bilo vrijeme da to učinim, ali nisam mogla; jednostavno nisam mogla. Trudila sam se ne misliti na njega, ali svaki put kad bi mi to dobro došlo uvijek bi me nešto ili netko podsjetilo na to, a često bih ga znala i viđati ispred kafića što mi je samo pogoršavalo stvari.

„Nekako si tiha.“ –začula sam Johnov glas.
„Oprosti! Samo sam se zamislila.“ –pogledala sam u njega.
„Sigurno nije ništa drugo!“
„Yap.“
„Jesi li sigurna da želiš večeras biti sa mnom? Ako želiš, mogu te vratiti kući!“
„Ne, ne, neeee... Želim tvoje društvo! Osjećat ću se samo ako budem bila kod kuće.“

Vidjela sam mu veseli izraz lica, te oduševljenje. Bio je sretan što sam mu to rekla, pa sam se nasmiješila. Bilo mi je drago što sam barem nekoga mogla usrečiti unatoč tome što niti on nije znao jednu stvar o meni, ali na svu sreću niti jedan duh ga nije proganjao, pa se nisam morala brinuti da će i on pobjeći od mene. To me jako razveseljavalo.

***

Dok je John bio na WC-u ja sam sjedila za stolom, kraj prozora, i pratila što se vani dešavalo. Otkad je zima završila i vratilo se ljepše vrijeme, viđala sam sve više ljudi u centru grada. Viđala sam nasmiješene, sretne, vedre ljude kako prolaze ulicama. Skoro svi su bili u nečijem društvu. Vidjelo se koliko su se zabavljali.

„Da sam barem na njihovom mjestu.“ –pomislila sam.

Bilo mi je ugodno kraj Johna. Zabavljali smo se, pričali o raznim temama i, što je najvažnije, niti jednom nismo spomenuli Jaya.

Unatoč tome što mi je bilo savršeno, nisam se mogla u potpunosti opustiti. Neprestano, nesvijesno, misli su mi se motale oko Jaya. Nisam si jednostavno mogla pomoći, što me jako razbijesnilo. Htjela sam biti opuštenija u Johnovom društvu, pokušati razmišljati samo i isključivo o nama, ali Jay... on je bio osoba koju sam teško mogla izbaciti iz svojeg bolesnog mozgda.

„Hej...“ –preda mnom se pojavio John.
„O, hej...“ –nasmiješila sam mu se. „Napokon si došao!“
„Zar me nije bilo dugo?“
„Ne znam. Činilo mi se kao da je cijela vječnost prošla! Imala sam toliko vremena da promjenim pedeset tema u glavi!“
„Oprosti!“ –nasmiješila sam mu se.

Uzvratila sam mu osmijeh.

„Idemo?“ –upitao me. „Već sam platio!“
„Molim?!“ –prostrijelila sam ga pogledom i naglo se dignula sa stolice. „Jesam li ti ponovila nekoliko puta da mi ne smiješ platiti večeru?!“
„Da!“ –klimnuo je glavom i nacerio se. „Ali ja sam te pozvao i bila je moja dužnost platiti večeru!“
„A moja će dužnost biti otkinuti ti glavu ako slijedeći put pokušaš platiti!“

Nasmijao se na glas, a nekoliko se ljudi okrenulo prema nama.

„Znaći...“ –nasmiješeno je odlazio prema vratima. „Bit će slijedećeg puta?“
„Zašto ga ne bi bilo?“ –upitala sam ga.

Slegnuo je ramenima. Krenuli smo se prošetati niz ulicu. Osjećala se ugodna atmosfera u zraku. Grad je bio ponovno pun ljudi, što je zimi to bilo nezamišljivo. Svi su imali osmijeh na licu i, naravno, žurili se. Uvijek sam se pitala zbog čega su se ljudi neprestano žurili nekamo. Nekada sam i ja bila takva, ali nakon što je Jay prekinuo sa mnom, postalo mi je svejedno hoću li ili neću negdje zakasniti. Zrak nije bio niti topao niti hladan već taman i nije mi trebala deblja majica. Uživala sam hodajući sa svojom raskopčanom košuljom.

Iznenada je mladi dječak prošao kraj mene i slušajno me odgurnuo. Činilo mi se kao da mu se žurilo jer se nije ni ispričao. Udarila sam u Johna, te zbunjeno podignula pogled prema njemu kad sam osjetila da me obgrlio jednom rukom oko struka. Lagano mi se nasmiješio. Tek sam u onom trenutku shvatila da je zapravo imao jako lijepe oči. Imao je u sebi nešto što nikad prije nisam zamjetila.

Uzvratila sam mu malenim osmijehom jer mi je već postajalo neugodno što sam toliko buljila u njega, a i on u mene. Okrenuo me prema sebi, te prislonio jednu ruku na moj obraz. Srce mi je zakucalo. Začuđeno sam ga promatrala pokušavajući razmisliti što bi mogao učiniti u onom trenutku, ali mi ništa nije padalo na pametm, a onda sam primjetila zaklapa oči, te se usnama približava mojima. Odmaknula sam se u stranu, a on je tada otvorio oči i zbunjeno me pogledao.

„Trebala bih doma!“ –maknula sam pogled. „Sutra radim ujutro i rano se dižem!“
„Dobro!“ –rekao je pomalo ljutito i ubrzao korak.

Uzdahnuvši sam krenula za njim. Znala sam da je ljut, ali nisam mogla to učiniti. Bilo mi je super s njim, a on je bio jako dobar dečko i ne bi bilo u redu od mene da mu dajem lažnu nadu.

***

Stajala sam već neko vrijeme ispod toplog mlaza vode, u tuš kabini. John je bio prilično ljut kad me pustio ispred zgrade, a do nje nismo niti jednom progovirli. Zahvalila sam mu se na večer, ali samo je klimnuo glavom i udaljio se svojim Jeepom iz moje ulice. Povrijedilo me njegovo ponašanje jer sam se nadala da će poštovati moju odluku ili da ćemo pokušati popričati prije nego napravi prvi korak, a on je sve morao upropastiti; baš sve. Odmahnula sam glavom i suze su potekle niz moje lice. Doista sam se trudila gledati ga na isti način na koji on mene gleda, ali nisam mogla. Njega sam smatrala prijateljem otkad sam se počela družiti s Helen i bio mi čak poput brata. Nisam ga jednostavno mogla gledati kao dečka s kojim bi bila u vezi.

Odlučila sam ugasiti vodu i izači napokon, nakon nekog vremena, vodu jer sam ju bez veze trošila. Otvorila sam tuš kabinu i uzela ručnik sa stolića. U trenutku kad sam željela izaći na hladne pročice, posklisnula sam se na mlaz vode i počela padati prema tlu. Pokušala sam se zadržati, ali bilo je prekasno. Osjetila sam udarac u glavi zbog čega mi se zavrtjelo. Zajauhala sam, te prislonila ruku na mjestu gdje sam se jako udarila. Pogledala sam ruku i primjetila krv. Ponovno mi se zavrtjelo u glavi, a onda sam samo ugledala crninu.

Title credit ~ Goodbye by Alicia Keys