„Jen', dva, tri... piruette...“ –govorila sam djevojčicama. „Podignite ruke, piruette... tako je!“

Nikada nisam sanjala da ću neko vrijeme podučavati djevojčice. Kad mi je trenerica rekla da ću se morati baviti time, bila sam bjesna na nju jer mi je nedostajalo slobodnog vremena, ali bila sam presretna nakon što sam počela raditi s njima. Bile su simpatične, slatke i jako su se trudile unatoč tome što je najstarija imala osam godina. Svako toliko bi se hihotala s njima kad bi najmlađa, trogodišnja curica, učila balet. Jako me podsjećalo na mene kad sam bila mala.

Vrata dvorane su se iznenada otvorila. Djevojčice su stale sa treniranjem, a ja sam se okrenula prema vratima. Ugledala sam ženu četrdesetih godina sa malenom djevojčicom kraj sebe. Žena je bila vitka i zgodna. Njena smeđa kosa bila je kovrčava i predivna.

„Nastavite s treningom, cure.“ –rekla sam im.

Klimnule su glavom i poslušno radile pokrete koje sam ih naučila. Krenula sam prema nepoznatoj gospođi koja je pod ruku držala slatku djevojku. Pretpostavila sam da je imala oko pet godina. Nije mogla biti starija. Imala je svijetlo smeđu kosu sa loknicama. Sramežljivo me promatrala zelenkastim očima. Nasmiješila sam joj se.

„Layla Silver.“ –pružila sam ženi ruku.
„Moira Jackson.“ –nasmiješila mi se. „Diana, moja kćerkica, bi voljela naučiti balet, ako je to moguće.“
„Sve je moguće! Kad želi početi?“
„Kad, inače, imate treninge?“
„Utorkom i četvrtkom od tri do četiri.“
„Odlično.“
„Je li ikada učila balet?“
„Da, ali zatvorili su plesnu školu, pa su mi rekli da je ovo najbolja.“
„Odlično. Vidimo se onda u četvrtak?“
„Hvala puno!“ –nasmiješila mi se.
„Hvala vama.“ –rekla sam. „Vidimo se, Diana!“

Mahnula mi je, te zajedno s majkom izašla iz dvorane. Nasmiješeno sam gledala kako silazi veselo niz stepenice i odmah se sjetila kako je meni bilo kad sam prvi put odlučila naučiti plesati.

~Flashback~

Sjedila sam pred televizijom i gledala Walt Diney ctić Labuđe jezero. Bila sam toliko očarana njime da sam ga gledala nekoliko puta na dan. Obožavala sam promatrati kako glavna cura pleše i svi ostali. Obožavala sam plesne crtiće i filmove.

„Mami...“ –uzvratila sam i dalje gledajući u televiziju.
„Reci, dušo.“ –stala je nekoliko centimetara dalje od mene.
„I ja želim naučiti plesati.“
„Želiš da te upišem na balet?“

Klimnula sam veselo glavom jedva čekajući da krenem na ples. Htjela sam biti poput Odette i pronaći svog princa na bijelom konju.

~End of flashback~

Spustila sam pogled nakon što su Diana i njezina majka nestale iz mog vidika. Mama mi je užasno nedostajala. Odmahnula sam glavom jer sam se trebala usredotočiti na djevojčice i ne razmišljati o mami. Previše sam razmišljala o njoj kad je preminula i nisam si mogla dopustiti još jedan slom.

„Djevojčice...“ –okrenula sam se. „Gotov je trening! Spremite se i idemo dolje pričekati vaše roditelje.“

Poslušale su me, te potrčale prema stvarima. Otišla sam ugasiti liniju, pa obukla jaknu i podignula svoje stvari sa klupice. Krenula sam prema ulazu/izlazu iz dvorane, te pričekala da sve curice izađu kako bih ugasila svijetlo i zaključala prostoriju. Spustila sam se niz stepenice provjeravajući da su plesašice hodale za mnom, a kad sam otvorila vrata zgrade u kojoj se odvijao trening, potrčale su svojim roditeljima. Primjetila sam da je jedna curica ostala sama, te gledala tužno u pod. Pogledala sam s lijeve i desne strane gledajući da li njezini roditelji odlaze, ali nije im bilo ni traga.

„Jennifer, bez brige...“ –približila sam joj se. „Vjerojatno kasne zbog posla!“

Klimnula je glavom i pogledala me suznim očima.

~Flashback~

„Layla, tvoja mama će zakasniti malo.“ –rekla mi je trenerica.

Klimnula sam glavom i spustila pogled. Iznenada sam počela plakati.

„Layla, nemoj plakati. Ja sam ovdje!“ –potapšala me po ramenu.

Pogledala sam ju suznih očiju, te spustila ponovno pogled. Znala sam točno zbog čega je mama uvijek kasnila po mene. Pomagala je duhovima. Bila sam ljuta na nju jer se uvijek brinula o njima, a malo za mene. Uvijek sam sama ostajala i gledala kako moje prijateljice sretno odlaze sa roditeljima prepričavajući im što su onog dana naučile, a ja bih samo čekala, čekala i... čekala.

~End of flashback~

„Jennifer!“ –začula sam glas njezine majke.
„Rekla sam ti da će doći!“ –nasmiješila sam joj se.

Jennifer je potrčala u zagrljaj svojoj majci, a ja sam se nasmiješila.

„Hvala što si ostala s njom.“ –rekla mi je.

Klimnula sam glavom i dignula se sa stepenice. Laganim sam hodom krenula prema kafiću unatoč tome šo sam imala slobodan dan. Nisam imala što raditi kod kuće niti što za učiti. Na sreću, uspjela sam odgovoriti sve što sam trebala kad su profesori najavili test ili ispitivanje, pa za sada nismo imali ništa za učiti.

Obgrnula sam se kaputom jer je zapuhao jači vjetar. Odlučila sam se prošetati gradom prije nego odem na toplu čokoladu ili jedan cappuccino. Nisam se mogla sjetiti kad sam se zadnji put prošetala ulicama navečer jer sam uvijek bila zauzeta. Odlučila sam uhvatiti priliku i to učiniti.

Nedostajalo mi je šetanje pogotovo po jeseni, koje je bilo moje najdraže godišnje doba. Nije bilo pretjerano toplo, a niti hladno; bilo je taman. Voljela sam hodati ulicama i parkovima koje su imali najviše stabala sa kojih bi suho lišće raznolikih boja padali na pod i tako bih gazila po njima. Voljela sam kad bi lagani vjetar puhao unatoč tome što bi mi pokvarilo friziru koju bih napravila prije izlaska. Prolazila sam ulicama kraj ljubavnih parova koji su se smiješkali jedan drugome, držali se za ruke i svako toliko poljubili.

Spustila sam pogled i uzdahnula. Nisam imala vremena za ljubav, za upoznavanje muškaraca. Samo jednom sam se poljubila u svome životu i to s dečkom koji je želio samo seks od mene, a ja... ja sam bila glupača koja je nasjela na njegove riječi. Ismijavali su me po školi, govorili mi da sam luđakinja jer me netko od njih čuo kako pričam “sama sa sobom“. Od tada sam se bojala ustupiti s nekim dečkom u kontakt, ali Jay je promjenio nešto u meni. Nisam znala ništa o njemu osim ime, prezime i njegov posao, ali taj mi je dečko stvarao predivan osjećaj u tjelu.

„Prestani sanjariti, Layla!“ –rekla sam sama sebi uzdahnuvši. „Princ na bijelom konju ne postoji!“
„Što smo zamišljeni, Layla Silver!“ –začula sam poznati glas.

Okrenula sam se i ugledala Jaya iza sebe. Lagano sam se nasmiješila, ali ubrzo uozbiljila. Nisam htjela da shvati kako mi je bilo drago vidjeti ga.

„Prošla si kraj mene i nisi me ni vidjela.“ –približio mi se.
„Oprosti!“ –rekla sam. „Zamislila sam se.“
„Primjetio sam. Što radiš sama u ovo doba?“
„Četiri popodne je.“
„Znam, ali je mračno!“
„Vjeruj mi, mene ništa ne plaši.“
„To sve cure kažu!“
„Ja nisam kao ostale!“
„Jesam li rekao da jesi?“
„Napomenuo si to drugim riječima.“ –okrenula sam se i nastavila hodati dalje. „Pf, ja sam kao i druge cure?! Ne znaš ti tko sam zapravo ja, Jay Harold!“
„Nisam te valjda uvrijedio?“ –hodao je odmah do mene.
„Zašto bi me uvrijedila osoba koju jedva poznajem?“ –upitala sam namrgođeno. „Da. Uvrijedio si me!“
„Doista ne znam zbog čega se ovako ponašaš!“ –zaustavio me dok sam ga ja namrgođeno promatrala. „Nisam te želio uvrijediti!“
„Svejedno!“ –istrgnula sam svoju ruku iz njegove, te nastavila hodati dalje.

Gledala sam u pod i duboko uzdahnula nakon što sam dosta dugo hodala.

„Ti si jedna glupača, znaš li ti to?!“ –odmahnula sam glavom.

Okrenula sam se i vidjela ga u daljini. Prolazio je preko ceste, pa sam i ja potrčala zaustavljajući promet. Vozači su trubili dok sam im se ja ispričavala, ali nisam imala vremena pričekati da svi oni prođu jer sam trebala stići na vrijeme. Morala sam zaustaviti Jaya i ispričati mu se jer sam se ponašala poput jedne ogromne glupačice koju je povrijedilo nešto što uopće nije smjelo.

„Jay!“ –proderala sam se primjetivši da otključava vrata i kako vjerojatno ne bih stigla na vrijeme.

Okrenuo se i zalupio vratima, te se nagnuo na automobil. Uspuhano sam stala pred njim pokušavajući doći do zraka. Trčala sam što sam brže mogla.

„Oprosti.“ –rekla sam mu. „Ne znam zbog čega sam se onako ponijela!“
„Imala si se pravo naljutiti na mene.“ –rekao mi je. „Nisi ti poput drugih cura, Layla. Vidim to!“

Nasmiješila sam se i sklonivši pogled s njega pomaknula pramen kose iza uha. Bilo mi je drago što mi je to rekli, ali trebala sam biti oprezna. Nisam htjela da me ponovno povrijede, pa sam se morala stvoriti nevidljivi zid među nama. Napravila sam korak u nazad.

„Samo sam ti to htjela reći.“ –promrmljala sam. „Vidimo se!“

Okrenula sam se, ali me iznenada zaustavio.

„Imaš vremena?“ –upitao me.
„Da. Zašto?“ –podignula sam zbunjeno obrvu.
„Želiš ići sa mnom na piće? Dosadno mi je i nemam što raditi sam kod kuće, pa...“
„Može.“ –prekinula sam ga.

Nasmiješio mi se.

***

Nismo znali gdje otići, pa smo otišli na piće u baru gdje sam radila skoro svaki dan. Sjeli smo odmah kraj prozora. Svako toliko bih gledala prema Annalise koja mi se smiješkala i pokazivala mi palčeve, te svako toliko namigivala. Kolutala sam očima i odmahivala glavom dok me Jay ne bi gledao kako slučajno ne bi pomislio da mi je bilo dosadno s njim i da nisam htjela biti ondje. Dapače, bilo mi je drago što me pitao za “izlazak“. Krajičkom oka sam primjetila da je duh meni nepoznatog dečka stajao kraj prozora.

„Koliko ti imaš godina?“ –prekinuo me Jay iznenada.
„Osamnaest, zašto?“ –okrenula sam se prema njemu.
„I školuješ se?“
„Yap. Završavam srednju!“
„I radiš?“
„Da. Što je tu tako čudno?“
„Ne znam.“ –slegnuo je ramenima. „Roditelji te sile na to?“

Sklonila sam pogled u tišini. Pogodio je slabu točku o kojoj nikada nisam voljela pričati.

„Neki trebaju novac.“ –nadodala sam ni ne gledajući ga. „I kako je biti policajac?“
„Nije teško, a niti lako. Svašta vidiš u jednom danu!“ –objasnio je.
„Jesi li ikad pomislio o tome da prestaneš raditi?“
„Da. Puno puta! Sviđa mi se taj posao, ali moraš se naviknuti na sva ta sranja koje vidiš.“
„Znaš... Mislim da se nikada ne navikneš!“
„Slažem se s tobom.“

Nisam ni bila svjesna koliko je vrijeme brzo prolazilo kad sam se po prvi put družila s njim.

Title credit ~ Let love in by Goo Goo Dolls