Imala sam trening, pa sam vježbala po plesnom podiju dok su ostale plesačice sjedile i pričale jedne s drugima. Bio je ono dan kad je trenerica trebala odlučiti tko će od nas biti Odette i tko će dobiti glavnu ulogu na predstavi koja se trebala odvijati uoči Božića. Sve su bile uzbuđene osim mene. Nije me zanimalo tko će biti glavna plesačica, niti sam se molila svaki dan da to budem ja. Nisam se htjela baviti time jer sam imala previše posla i premalo vremena, a glavna uloga bi mi mogla oduzeti i ono malo slobodnog vremena što sam imala.

„Skupite se, djevojke!“ –trenerica je zakoračila u dvoranu i pljesnula rukama.

Mrzila sam kad je to radila dok sam ja trenirala. Uvijek bih se odvojila od svih, stavila slušalice na uši i uživala u plesanju, a onda bi ona sve pokvarila svojim dolaskom. Nadala sam se da će brzo objaviti glavne uloge kako bih otišla ranije na posao i isto tako završila ranije s njim.

„Pratila sam vas mjesecima i, vjerujte mi, bilo je jako teško izabrati koja od vas će dobiti glavnu ulogu!“ –započela je.

Gledala sam lica plesačica. Vidjelo se koliko su uzbuđene po osmijehu od uha do uha i poskakivale su na mjesto dok je trenerica pričala nešto što mene nije zanimalo i što nisam slušala.

„... pa sam odlučila da će Odette glumiti Lalya Silver!“ –čula sam samo svoje ime.

Šokirano sam pogledala u nju dok mi se ona smješkala. Djevojke su pljeskale i smješkale mi se, a ja sam poželjela stvoriti rupu u pod kako bih se pokopala. Ono nisam očekivala i smatrala sam da je neka druga trebala odigrati njenu ulogu.

„Ne znam što da kažem...“ –promrmljala sam. „Smatram da bi ta uloga bolje pristajala nekog drugoj!“
„Ne pričaj gluposti, Layla!“ –potapšala me nježno po ramenu. „Svi znamo da se ti najviše trudiš! Ne kažem da su ostale loše jer nipošto nisu, ali tebi pristaje uloga!“
„Hvala...“ –uzdahnula sam. „ ... što ste mi upropastili život!“
„Uostalom, javili su mi da dolazi direktor i profesorica plesa plesne akademije u Londonu! Mislim da bi te to jako zanimalo, jelda?“

Osmijeh mi se razvukao od uha do uha. Oduvijek sam sanjala o tome da ću jednom pohađati najbolju plesnu akademiju i sada mi se napokon pružala prilika. Možda je Helen imala pravo. Možda bih trebala prestati biti toliko realna i pesimistična. Poželjela sam zagrliti trenericu, ali suzdržala sam se. Nasmiješila mi se kao da je znala o čemu razmišljam.

„Slobodne ste!“ –rekla nam je. „Nemojte misliti da nećete imati slobodnog vremena samo jer morate vježbati više nego prije. Utorak, četvrtak, subota i nedjelja su vam i dalje slobodni!“

Zakolutala sam očima. Imala sam slobodno samo subotom ujutro ili popodne, ovisi kako bih se dogovorila sa šeficom, a i za nedjelju također je sam utorkom i četvrtkom podučavala djevojčice, ali ništa mi onaj dan nije mogao pokvariti. Bila sam presretna što sam igrala Odette jer je postojala mogućnost da dobijem stipendiju za plesnu akademiju. Mama i baka bi bile presretne kad bi bile žive.

Obukla sam na brzinu jaku, podignula torbu sa poda i istrčala iz dvorane. Sretno i pjevušeći sam silazila niz stepenice, te se svako toliko izderala od veselja. Gurnula sam vrata zgrade i primijetila da kraj mog automobila stoji duh dečka koji je pratio svaki moj korak. Namrgodila sam se i potrčala preko ceste jer su automobili prolazili, ali njega više nije bilo ondje.

„Mora me živcirati kao inače!“ –frknula sam ljutito, te nastavila laganim hodom prema Mustangu.

Ostavila sam torbu za trening na suvozačevo sjedalo, zaključala vrata, te krenula prema kafiću u kojem sam radila. Svako toliko sam se okretala kako bih se uvjerila da li me dečko prati jer sam osjećala prisutnost duha, ali njega nigdje nije bilo. Namrgodila sam se.

„Poigravaš se sa mnom, ha?“ –gledala sam oko sebe ne bi li ga slučajno primijetila, ali sakrio mi se. „Želiš se igrati skrivača sa mnom, ha, nepoznati dosadni dečko?!“

Otvorila sam vrata kafića i ugledala Annalise za šankom. Čitala je novine. Začudila sam se kad sam ju ugledala s naočalama, koje su joj odlično pristajale na njeno bucmastije lice. Nikad ju prije nisam vidjela s naočalama niti mi je ikada rekla da ima probleme s vidom. Zvonce na vratima je još jednom oglasilo kad sam ih zatvorila, pa je podignula glavu i nacerila mi se.

„Hej, hej, Layla!“ –pozdravila me svojim osmijehom.

Ona je bila djevojka koja se uvijek smijala. Čak i kad je bila gužva na poslu, kad bi bila premorena, osmijeh joj nije silazio s lica.

„Otkad nosiš naočale?“ –upitala sam ju.
„Oh...“ –zahihotala se. „Nosim leće kad sam izvan kuće, ali pošto sam ih negdje izgubila i čekam nove, nosim naočale!“
„Nikada nisam primijetila.“

Slegnula je ramenima.

„Znaš što se dogodilo?!“ –nacerila sam se od uha do uha.
„Što, što?!“ –poskakivala je na barskoj stolici.
„Danas je trenerica izabrala tko će igrati glavnu ulogu u Labuđem jezeru. Znaš da nisam bila zainteresirana, jelda?“

Potvrdila je klimnuvši glavom i nastavila me pozorno slušati.

„Rekla nam je kako će doći profesorica plesanja i direktor plesne akademije iz Londona.“ –nastavila sam, a ona je mahala rukom po zraku ubrzavajući me. „I... dobila sam tu ulogu!“

Počela se derati od veselja, a i ja skupa s njom. Krajičkom oka sam primijetila da nas nekoliko gostiju promatra, ali nije me bilo briga zbog toga. Bila sam presretna i morala sam to svakome pokazati. Annalise je izašla iz šanka i potrčala me zagrliti, te smo zajedno poskakivale na mjestu.

„Sutra slavimo u disku, jasno?!“ –nacerila mi se.
„Jasnije ne može biti!“ –uzvratila sam osmijehom. „I Helen će biti oduševljena! Ona je uvijek govorila kako bi joj bilo drago da ja dobijem glavnu ulogu.“
„Jedva čekam sutra, jedva čekam sutra...“ –počela je plesati na mjestu.
„Na svu sreću, radimo ujutro!“
„Da. Hvala Melissi što nas je uslišila!“

Klimnula sam glavom i sjela na barsku stolicu, te se zavrtjela jer se nisam prestajala smješkati.

„Uh, skoro sam zaboravila!“ –udarila se lagano rukom od glavu, te je sjela kraj mene. „Tražio te zgodni murjak!“
„Jay?“ –podignula sam obrvu.
„Valjda.“ –slegnula je ramenima.
„Što je trebao?“
„Ne znam. Samo je došao pitati da li radiš! Bio je u radnom odjelu, pa se valjda žurio.“

Slegnula sam ramenima i pogledala ispred sebe. Jako me zanimalo zbog čeka me došao tražiti.

***

„Za Laylu!“ –viknule su Helen i Annalise podignuvši koktele u zrak.
„Za mene!“ –nasmiješila sam se i popila gutljaj Sex on the beacha.

Sat vremena smo bile u disko i već nekoliko puta su djevojke neprestano nazdravljale za mene. Inače, kad bih izlazila s njima u bar ili disko klub, uvijek bih pila koktele jer ostala alkoholna pića mi nisu bila ništa posebno. One sam večeri već nekoliko koktela popila i vrtjelo mi se u glavi, ali to mi nije smetalo. Smijala sam se i uživala sa prijateljicama, te iskorištavala slobodno vrijeme koje sam imala unatoč tome što me sutra ujutro čekao posao. Često sam znala izlaziti vani i spavati nekoliko sati prije posla. Nisam si smjela dopuštati da mi posao oduzme pravo na uživanje, ali sam zbog toga bila premorena.

„Sigurno ćeš zaboraviti na nas kad budeš bila prima balerina u cijelome svijetu!“ –rekla je Annalise smijuljeći se.
„Da. Vi mi nikako niste potrebne u životu!“ –klimnula sam glavom pokušavajući sakriti osmijeh koji mi se neprestano pojavljivao na licu zbog alkohola koji mi je tekao krvnim žilama.
„Javljaj nam se svako toliko!“ –uzvratila je Helen.
„Helen, kao prvo, nije rečeno da odlazim, kao drugo, ako odem... bit će to nakon što završim školu, a tek smo kraj desetog mjeseca!“ –odmahnula sam glavom.
„Zašto misliš da te neće uzeti?“ –upitala me. „Uvijek razmišljaš negativno! Ti si toliko pesimistična da pesimističniju osobu od tebe nikad nisam upoznala!“
„Jesi li uopće točno izgovorila sve kako treba?! Nije mi baš zvučalo književno.“
„Tko to šiša?! Pijana sam i normalno je da govorim stvari koje nisu točne... Sve u svemu... prestani biti toliko pesimistična!“
„Ne želim se bez veze nadati!“
„U nadi je spas!“ –uzviknula je Annalise kako bismo ju čule.

Helen i ja smo se derale zbog preglasne muzike, pa je pretpostavljala da ju ne bismo čule.

„Usput, Layla, vidi tko ti je u blizini!“ –pokazala mi je prstom u daljini.

Primijetila sam Jaya sa prijateljima. Stajali su nedaleko od nas, a mi smo bile zalijepljene za šank kako bismo lakše došle do pića. Osmijeh mi se stvorio na licu, a onda je nestao kad sam ugledala duha dečka koji me neprestano pratio. Stajao je kraj Jaya i promatrao me mirno.

„Idi ga pozdraviti!“ –gurnula me Helen.

Odmahnula sam glavom. Primijetila sam da su mu prijatelji pokazivali prema meni, pa sam se brzo okrenula praveći se da ih nisam vidjela. Krajičkom oka sam vidjela Helen i Annalise kako odmahuju glavom namrgođenim izrazom lica.

„Dolazi!“ –rekla mi je tiho Helen.
„O, ne, ne, neeee...“ –ponavljala sam pokušavajući biti što mirna, ali mi je srce ubrzano kucalo. „Ehm... Pričajte bilo što sa mnom!“
„Što je tebi?“ –zbunjeno će Annalise. „Pocrvenila si iznenada!“
„Toplo mi je i... možda bi bilo pametnije da se idem malo rashladiti na zrak!“ –nacerila sam se i potrčala od njih duboko uzdahnuvši.

Probijala sam se kroz ljude i izašla kroz glavna vrata. Stražari su me promatrali podignutom obrvom. Izašla sam na hladan zrak bez kaputa, a unutra je bilo toliko toplo da sam se skinula u majicu kratkih rukava. Nekoliko puta sam protrljala ruke jednu o drugu pokušavajući se ugrijati. Bijeli je zrak izlazio iz mojih usta kako sam disala zbog hladnoće. Primijetila sam dečka u daljini, dečka koji mi je užasno išao na živce. Spustila sam ruke i krenula prema njemu. Stajao je mirno na mjestu čekajući da mu se ja približila.

„Što želiš od mene?“ –upitala sam ga tiho kako me nitko ne bi čuo.

Nisam htjela izgledati poput luđakinje. Lagani mu se osmijeh stvorio na licu, a iznenada se pojavila jaka svjetlost zbog automobila koji je prolazio onuda. Zaklopila sam oči, a kad sam ih ponovno otvorila više ga nije bilo preda mnom. Frknula sam i okrenula, a u tom trenutku sam udarila u nekoga.

„Opros...“ –uzvratila sam i shvatila da se Jay nalazio preda mnom.
„Ili bježiš od mene ili nisi ni znala da ti se približavam!“ –nacerio se.

Osjećala sam kako se rumenim, ali imala sam sreće što ondje nije bilo previše svjetlosti.

„Zašto bih, molim te, bježala od tebe?“ –nasmijala sam se. „Bilo mi je pretoplo, pa sam izašla na zrak.“
„I zaboravila kaput?“ –podignuo je obrvu.
„Nisam znala da je toliko hladno.“
„Čudna si ti osoba, Layla!“
„Ne bi vjerovao koliko.“
„Usput, nikada nisam čuo tvoje prezime!“
„Nikad ga nisi pitao!“ –nasmiješila sam se. „Silver, btw.“
„Harold. Jay Harold!“ –uzvratio je.
„Jesi li ti to gledao previše filmova o James Bondu?“
„Zapravo... Niti jednog nisam gledao!“
„Ne voliš ih baš?“

Odmahnuo je glavom.

„Imamo nešto zajedničko, ha?“ –nadodala sam udaljavajući se laganim hodom od njega.
„Je li ti prijateljica rekla da sam te jučer tražio?“ –hodao je tik uz mene.
„Da. Napomenula mi je!“ –zastala sam. „Zašto si me tražio?“
„Što si radila na krovu neki dan?“ –upitao me.

U tišini sam ga promatrala. Imala sam osjećaj da je o tome želio pričati sa mnom.

„Vozila sam se ulicom i vidjela curu na krovu. Prijateljici sam rekla vas nazove i otišla sam vidjeti što se s njom događalo!“
„Zašto si nestala kad smo došli?“
„Jesam li ja osumnjičena za nešto, gospodine policajče?“ –vragolasto sam se nasmiješila.
„Možda!“ –rekao je, a onda mi namignuo. „Ne, stvarno... Zašto si nestala?“
„Nisam imala što raditi ondje kad ste vi došli! Učinila sam što sam trebala.“

Klimnuo je glavom. Bilo mi je drago što mi je povjerovao.

„Slušaj...“ –uzvratila sam. „Ja moram ići jer me prijateljice čekaju!“
„Ok.“ –klimnuo je glavom.

Nasmiješila sam mu se i požurila prema ulazu.

„Hej, Layla!“ –viknuo je, a ja sam se okrenula. „Hoću li te još vidjeti?“
„Znaš gdje radim.“ –nasmiješila sam se. „Uostalom... u istom disku smo!“

Nasmiješio se i on meni. Namignula sam i ušla natrag u disko.

Title credit ~ Stay With You by Goo Goo Dolls