Ležala sam na trosjedu ispod debelih deka i gledala u ugašenu televiziju. Probudila sam se ranije onog jutra jer sam zaspala rano navečer. Nisam išla vani. Nisam bila raspoložena za izlazak jer sam razmišljala o tome kolika sam ja budala bila. Napala sam jadnog čovjeka bez veze.

„Zaustavio me kako bi me pitao je li sve u redu sa mnom, a ja sam ga još napala.“ –zajecala sam i prekrila lice rukom.

Poskočila sam kad sam čula telefon da zvoni. Cijelo je jutro zvonilo, a nisam imala volje dignuti se i javiti. Slušala sam zvonjavu, a i dalje gledala u ugašenu televiziju.

„Odustat će kad – tad.“ –rekla sam si iako sam sumnjala u to.

Imala sam već nekoliko poruka koje nisam izbrisala unatoč tome što sam ih sve dobro poslušala. Začula sam piskutavi zvukić koji je trajao samo sekundu.

„Ti, glupačo jedna, digni ovu prokletu slušalicu!“ –vikala je Helen. „Znam da si ondje, Layla! Cijelo jutro si ondje i ne želiš mi se javiti. Kunem ti se da ću doći kod tebe i razbiti te ako ne digneš tu svoju lijenu guzicu i javiš se, jasno?! Layla... LAYLA!!! Krenut ću prema tebi, jasno?! Layla, javi se već jednom!“

Uzdahnula sam i natjerala se dignuti sa trosjeda. Približila sam se telefonu dok je Helen i dalje pričala. Cijelo jutro me zivkala, ali nisam imala snage dignuti se i javiti jer sam znala da bih mogla početi plakati bez razlog, a bilo mi je dosta plakanja.

„LAYLA!!!“ –proderala se.
„Što je?“ –javila sam se.
„Napokon si se javila!“ –frknula je. „Već sam se uplašila da si napravila neku glupost.“
„Unatoč tome što sam luđakinja, nisam sklona počiniti samoubojstvo, nažalost!“
„Začepi, glupačo jedna! Jesi li ti normalna?! Razbit ću te kad te vidim, znaš li ti to?“
„Svejedno...“
„Jesi li dobro?“ –upitala me tužnim glasom.
„Ne znam...“ –uzdahnula sam i sjela na trosjed. „Glupa sam osoba, Helen. Jay me samo došao pitati jesam li dobro, a ja se izderem na njega!“
„Ljubavi, kad smo živčani kažemo nešto što ne mislimo. Razumijet će!“
„Sumnjam da hoće! Bila sam prava glupača!!! Mislim, dečko je stariji četiri godine od mene i već znam da me otpisao iz svog života iako nikada nisam bila u njemu.“
„Zato i jest dolazio svaki put kad si ti radila u kafiću!“
„To su samo gluposti! Dolazio je sa frendovima.“
„Da, i buljio cijelo vrijeme u tebe!“
„Ono što sam ja htjela reći jest da... Ne treba mu neka klinka u životu!“ –lagano sam se udarila rukom od čelo.
„Vidjet ćeš da će sve biti u redu.“ –rekla mi je.
„Aha.“ –klimnula sam ironičnim glasom. „Hej, idem spavati. Umorna sam!“
„'ajde, dobro. Čujemo se kasnije!“
„Čujemo se.“

Nakon što je poklopila slušalicu, poklopila sam ju i ja, te stavila bežićni telefon na stakleni stol u dnevnom boravku. Duboko sam uzdahnula i prislonila glavu na jastuk, te se pokrila dekom. Zaklopila sam oči trudeći se zaspati, ali nisam mogla jer sam se dovoljno naspavala preko noći. Uzdahnula sam i otvirila ih, te pogledala u plavi strop vrteći se po trosjedu.

Nikada nisam bila osoba kojoj bi se svidio dečko kojeg sam jedva poznavala, ali Jay je bio nešto potpuno drugačije. Nešto me odmah privluklo kod njega, a onda se duh njegovog brata morao upleti u sve i pokvariti mi to nešto što je tek počinjalo. Znala sam da bih mu trebala pomoći, ali užasno sam se bojala. Znala sam da bih Jaya mogla izgubiti kad mu ispričam da vidim duhove i to baš njegovog brata. Puno njih me nazivalo luđakinjama i onda bi popustili nakon što bi ih nagovarala da me poslušaju.

„Bok, Layla!“ –kraj prozorom se pojavio Coby.
„Hej...“ –postavila sam se u sjedečem položaju.
„Vidim da nisi nešto raspoložena od jučer!“ –pojavio se iznenada ispred mene.
„Zar nije očito zašto?“
„Zar ti se moj brat toliko sviđa?“
„Ne znam o čemu pričaš!“
„Slušaj, mrtav sam, ali ne i glup. Unatoč tome što me ti ponekad vidiš ne znači da ja nikada nisam kraj tebe. Čuo sam razgovor između tvoje prijateljice i tebe, bio u WC-u kad si plakala...“
„Prestani me špjunirati!“
„Ne mogu si pomoći!“ –slegnuo je ramenima. „Moraš mi pomoći, Layla!“
„Uf, prvo moram znati kako si umro.“ –uzdahnula sam.
„Jay i ja smo se vozili mokrim cestama. Netko je išao suprotnim smjerom i on se pokušao izmaknuti, ali nije uspio na vrijeme. Udarili smo od zid! Umro sam na licu mjesta, a Jay se borio za život jer je bio u teškom stanju, ali uspio je preživjeti na svu sreću. Ne mogu prijeći na drugu stranu jer se Jay smatra krivim za moju smrt i... moram mu dokazati da nije on kriv, moraš mu to reći!“

Gledala sam u njega suzama u oči. Nikada nisam pomislila da se iza Jayevog predivnog osmijeha skriva tuga. Nikada mi nije pokazao da se loše osjeća niti mi to natuknuo.

„Samo mi daj vremena, može...?“ –uzdahnula sam.

Klimnuo je glavom i nasmiješio mi se, te nestao. Nagnula sam se na trosjed i zaklopila oči dok mi je srce kucalo sve brže i brže. Trebala sam pomoći i Cobyu i Jayu.

Nekoliko tjedana kasnije...

„U redu je, djevojčice. Ne morate se brinuti! Bit ćete odlične.“ –gledala sam u curice koje sam podučavala balet dok su me one preplašeno promatrale. „Nitko neće primjetiti ako pogriješite. Nemojte se zaustaviti i pravite se da ste u dvorani, da sam samo ja ondje, ok?“

Klimnule su glavom. Nasmiješila sam im se. Dobro sam znala kako su se osjećale. Bila je predbožićna predstava i djevojčice su morale pokazati publici što su naučile. Neke od njih su već nastupale dok su druge bile nove kao npr. Diana Jackson koja nam se prideružila mjesec dana prije predstave. Bila je slatka djevojčica pomalo povučena, pa sam večinom ja sjedila kraj nje i pričala kako bi se osjećala ugodnije. U zadnje vrijeme se i ona počela družiti sa ostalim curama i bilo mi je jako drago zbog toga. Promatrala sam djevojčice koje su pričale međusobno i vidjela im tremu na licu.

~Flashback~

„Mama...“ –promatrala sam svoju majku, te ju čvrsto držala za ruku.

Pogledala me i nasmiješila se dok sam ju ja prestrašeno promatrala.
Provirila sam na pozornicu i primjetila da je kazalište puno starijih osoba.
Bilo me strah.

„Što će biti ako pogriješim?“ –promrmljala sam tiho.
„Nitko to neće znati osim tebe.“ –odgovorila mi je nasmiješeno.
„A što ako to drugi shvate?“
„Neće zamjerati, a niti će shvatiti, Layla.“
„Ali...“
„Layla, ljubavi, bit ćeš odlična.“

Uzdahnula sam i snažno ju zagrlila, a ona mi je utisnula poljubac na čelo.

~End od flashback~

„Idemo. Vrijeme je da vas ljudi vide!“ –rekla sam im. „Vidjet ćete da će sve biti kako treba! Gledat ću vas.“

Stale su u red. Primjetila sam da se ugasilo svijetlo na pozornicu. Srce mi je ubrzano zakucalo. Bila sam uzbuđena jer nikad prije nisam učila mlađe od sebe, te napravila koreografiju za predstavu na kojoj će biti svi roditelji i drugi ljudi koji će ih doći gledati. Uzdahnula sam, te dala znak prvoj u redu da izađe. Melodija na kojoj su plesale je počela svirati, te se upalilo jedno svijetlo. Djevojčice su krenule na pozornicu, a meni se osmijeh razvukao od uha do uha. Bilo mi je simpatično gledati kako su plesale.

„Slatke su.“ –kraj mene se pojavio Coby.
„U čovječe...“ –prislonila sam ruku na usta kako se ne bih izderala, a onda zakolutala očima. „Nemoj mi to više raditi!“
„Što?“
„Pojavljivati se bez najave.“
„Layla, s kim pričaš?“ –začula sam glas svoje trenerice.
„Ehm... Sama sa sobom!“ –nacerila sam se.
„Dobre su!“ –nasmiješila mi se.
„Hvala.“ –klimnula sam glavom i prostrijelila Cobya pogledom.

Smiješkao mi se kao da nije ništa učinio. Odmahnula sam glavom i pogledala u svoje curice koje su se vrtile po podiju u rozim odjelima. Zahihotala sam se. Bile su jednostavno preslatke i podsjećalo me na to kako je bilo meni u njihovim godinama.

„Napravila si dobar posao!“ –rekao mi je Coby.
„Hvala.“ –promrmljala sam tiho.
„Kad ćeš popričati s Jayem?“
„Nisam ga vidjela otkad sam se izderala na njega.“

Pogledao me odmahnuvši glavom, a ja sam spustila pogled. Znala sam da će se sve među nama promjeniti kad sam se izderala na njega. Bila sam si sama kriva zbog toga, ali nisam to nikako mogla prepraviti. Nisam imala njegov broj mobitela niti adresu na kojoj je stanovao, a bilo mi je neugodno pitati Cobya za to unatoč tome što sam znala da bih ga trebala pitati kako bih mu pomogla. Znala sam gdje je radio no, nisam znala da li bih se trebala pojaviti ispred Policijske Uprave ili ne.

Pljeskanje me omelo iz razmišljanja. Nasmiješeno sam pogledala u cure koje su se poklonile publici, te mi laganim hodom prišle.

„Bile ste odlične!“ –nasmiješila sam im se.

Vidjela sam po njihovim licima da su bile presretne i zadovoljne. To me jako razveselilo.

***

Razgovarala sam sa roditeljima svojih učenica nakon predstave jer je plesna škola priredila zakusnicu. Svi su bili zadovoljni predstavom i jako im se svidjela. Dobivala sam same komplimente što me jako razveseljavalo. Htjela sam da vide koliko su se njihove kćerke trudile oko predstave.

„Teta Layla...“ –kraj mene se iznenada stvorila Diana.
„Hej, Diana.“ –nasmiješila sam joj se.
„Hoćeš li upoznati moga bracu?“
„Može.“

Primila me za ruku, te povukla sa sobom dok sam ju ja promatrala osmijehom na licu. Uvijek mi je pričala o svome starijem bratu. Vidjelo se koliko ga je voljela. Primjetila sam da se približavamo muškarcu kojemu sam vidjela samo leđa. Pričao je sa Moriom, Dianinom majkom.

„Braco, braco...“ –Diana ga je vukla za majicu.

Okrenuo se, a ja sam šokirano gledala u njega.

„Jay...“ –promrmljala sam.
„Layla...“ –podignuo je obrvu. „Što ti radiš ovdje?“
„Jay, ona je moja učiteljica baleta.“ –predstavila me njegova sestra.

Šokirano i u tišini je gledao u mene. Krajičkom oka sam primjetila da se Coby nalazio kraj mene i smiješkao. Odmahnula sam glavom ne vjerovajući da mi nitko od njih dvoje nije napomenuo da su imali sestru, a što je najgore nisam ni mogla znati jer je ona imala različiti prezime od njih.

„Layla, svaka čast.“ –Moira, njihova majka, prekinula je tišini. „Cure su bile odlične!“
„Hvala.“ –lagano sam se nasmiješila i dalje gledajući u Jaya.
„Mama, moram piškiti.“ –promrmljala je tiho Diana.
„Dolazimo odmah.“ –nasmiješila se Moria. „Jay, pravi društvo Dianinoj učiteljici!“

Spustila sam pogled ne znajući što reći.

„Žao mi je!“ –promrmljala sam, te podignula pogled.

Primjetila sam da njega više nema kraj mene. Šokirano sam gledala oko sebe pokušavajući ga pronaći, ali nije mu ni bilo traga. Srce mi je ubrzano kucalo.

„Otišao je vani.“ –rekao mi je Coby.
„Hvala!“ –uzviknula sam, te potrčala prema izlasku iz one predivne velike prostorije u kojoj se puno ljudi nalazilo.

Probijala sam se kroz gomilu pokušavajući što prije dostići vrata i zaustaviti Jaya. Nadala sam se da ću stići na vrijeme jer sam pod hitno trebala popričati s njim. Otvorila sam vrata i istrčala na hladan zrak bez kaputa. Hladan dah je izlazio iz mojih usta dok sam pogledom pratila kamo je otišao. Postajalo mi je sve hladnije i hladnije, pa sam trljala ruke i puhala u njima. Ugledala sam ga i daljini.

„Jay!“ –viknula sam.

Zaustavio se. Uzdahnula sam i potrčala prema njemu pazeći da ne nagazim na lokve koje su se nalazile svugdje. U zadnje je vrijeme kiša neprestano padala, a prognozirali su i snijeg.

„Gdje si nestao?“ –uzdahnula sam približavajući mu se.
„Krenuo sam doma.“ –odgovorio je.
„Dugo nisi dolazio u kafić sa prijateljima.“ –promrmljala sam.
„Nisam ti htio smetati!“
„Zašto misliš da si mi ikada smetao?“
„Ne znam. Pomislio sam to kad si se bez veze izderala na mene!“
„Žao mi je.“
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „U redu je! Ovako i onako sam bio glup što sam te uopće toliko davio!“
„Jay...“ –puhnula sam. „Nije kako misliš! Nije mi bio dan.“
„U redu je, Layla!“ –prekinuo me otključavajući vrata. „Neću te više gnjaviti. Vjerojatno se nikada više nećemo vidjeti nakon ovoga, pa... Uživaj, Layla!“

Odmaknula sam se u stranu jer je ušao u automobi. Gledala sam u njega, a on me pogledao krajičkom oka. Upalio je motor, te se udaljio od mene. Suze su mi počele kliziti niz lice.

„Sama sam si kriva.“ –zaklopila sam oči.

Title credit ~ Before it's too late by Goo Goo Dolls