„Coby!“ –viknula sam.

Sjedila sam na trosjedu i gledala isprd sebe. Coby me danima izbjegavao i nije se pojavljivao kad bih ga dozivala, a to mi je užasno išlo na živce. Pokušavala sam popričati s njim. Često sam hodala po sobama i pričala sama sa sobom, tj. njemu, nadajući se da će mi se pridružiti. Znala sam da je slušao kako pričam, što mu govorim, ali nije mi se želio pokazati.

„Baš si bezobrazan!“ –frknula sam gledajući u strop.

Zvono na vratima se oglasilo, pa sam se dignula i krenula otvoriti.

„Zvono te spasilo!!!“ –viknula sam i otvorila vrata.
„S kim se ti boksaš?“ –Helen je podignula obrvu.
„S Cobyem!“ –zakolutala sam očima i utisnula joj poljubac u obraz.
„Ovdje je?“
„Ne.“
„Zašto se onda svađaš s njim?“
„Jer me izbjegava danima!“
„Ohladit će se. Idemo?“

Klimnula sam i obukla kaput koji je bio obješen na vješalici, kraj vratiju, a onda uzela i torbicu. Helen me već čekala u hodniku i nakon što sam ih zaključala spustila sam se zajedno s njom niz stepenice. Unatoč tome što sam pretpostavljala da bi se Coby uskoro trebao smiriti, bila sam tužna što me nije želio vidjeti. Često sam znala pričati s njim dugo u noći kad ne bih mogla zaspati i nedostajao mi je iako ga često nisam mogla podnositi jer je previše dosađivao.

Snijeg je neprestano padao, pa smo Helen i ja morale potrčati prema Mustangu koji je na sreću bio parkiran preko puta moje zgrade, na trotoaru.

„Čovječe, upali grijanje što prije. Užasno je hladno!“ –Helen je trljala ruke.
„Gdje idemo?“ –upitala sam ju paleći motor koji se teško palio zbog lošeg vremena.
„Gdje i inače! Previše je hladno da bih se šetala gradom.“ –odgovorila mi je.

Klimnuvši glavom izašla sam na cestu, te se odvezla niz ulicu.

***

Listala sam dnevne novine u kafiću u kojem sam radila, ali je onog jutra Annalise bila u smjeni. Svako toliko bih gledala u prozor nadajući se da će me ondje čekati Coby, ali nije ga bilo. duboko uzdahnuvši pogledala sam u Helen koja si je prepravljala mirno šminku.

„Još nismo odlučile gdje ćemo slaviti Novu godinu.“ –zaklopila sam novine.
„Mislim da smo o tome trebale početi razmišljati puno prije!“ –promrmljala je zaklopivši ogledalce, te ga spremila u torbicu. „Znaš li ti da je sutra doček?“
„Nemoj me podsjećati.“ –uzdahnula sam i nagnula se na stol. „Nemam nikakve ideje! Na kraju ćemo ti i ja ostati kod kuće, gledati TV i zaspati prije ponoći!“
„Možda se možemo pridružiti mome bratu!“
„Kako da ne! Zadnji put kad smo htjele s njim izaći vani su ga prijatelji nagovarali mjesecima.“
„Da. Loša ideja!“

Uzdahnula sam i pogledala u prozor. Primjetila sam Jaya i njegove kolege s posla kako nasmiješeno prolaze pješaćkim prijelazom. Maleni mi se osmijeh stvorio na licu kad sam vidjela njegov osmijeh. Bio je presladak.

„I kako stvari između Jaya i tebe?“ –upitala me Helen.

Pogledala sam zbunjeno u nju, te podignula obrvu ne shvačajući zbog čega me to pitala.

„Plavuša jesam, ali ne i glupa znaš!“ –zahihotala sam se. „Sve češće se družiš s njim!“
„Pa... Dolazi mi na posao!“ –promrmljala sam dok su mi se obrazi rumenili.
„Da, da... Ja ti baš i ne padam na takve fintice, ok?“ –zakolutala je očima. „Btw, dolazi!“

Gledala sam zbunjeno oko sebe dok mi je srce ubrzano kucalo. Uvijek bih se uzbudila kad bi mi prilazio. Počela sam gužvati suknjicu koju sam obukla onog jutra, te pogled skrenula u prozor, a krajičkom oka sam primjetila da me Helen ljutito promatra. Zakolutala je očima i pogledala u drugu stranu. Primjetila sam da gleda u Jaya jer se njegov obris presijavalo po staku. Zaklopila sam oči i duboko uzdahnula, te se okrenula.

„Hej, Jay!“ –nasmiješila sam mu se.
„Layla!“ –uzvratio mi je osmijeh.
„Helen!“ –nacerila se te mu pružila ruku. „Mislim da se ti i ja nikada nismo službeno upoznali, a Layla neprestano priča o tebi!“

Zaklopila sam oči, te duboko disala kako ju ne bih u onom trenutku ugušila. Osjetila sam kako mi se obrazi žare, ali trebala sam biti mirna. Otvorila sam oči i nasmiješila se Jayu, te prostrijelila Helen pogledom, a ona mi je na to samo namignula.

„I ja sam čuo puno priča o tebi!“ –nasmiješeno joj je protresao ruku.
„Hej, cure...“ –iznenada se kraj njega pojavio jedan od njegovih partnera, muškarac tamne kose i svijetlijih očiju. „Što radite sutra?“
„Ne znamo.“ –Helen je slegnula ramenima. „Upravo tražimo mjesto za proslavu Nove godine!“
„Odlično!“ –nacerio se. „Hoćete li onda s nama? Imamo jednu kuću u kojoj će biti dosta ljudi, pa... pozvane ste!“
„Hvala na pozivu!“ –preduhitrila me. „A gdje je ta kuća?“
„Reci gdje živite i netko od nas će doći po vas.“

Podignula je kažiprst i izvukla novčanik iz torbice. Pogledala sam u nju ne vjerovajući u ono što je radila, ali kad sam pogledala u Jaya koji mi se smiješkao znala sam da sam bila presretna što nas je njegov prijatelj poveo sa sobom em jer nismo znale gdje bismo mogle otići em jer... sam mogla biti kraj njega.

„Netko od nas će sutra u osam doći po vas. Kuća je izvan grada, pa nam treba vremena do ondje!“ –objasnio je Jay.
„Nema problema!“ –uzvratila sam osmijehom. „Hvala što ste nas pozvali!“
„Drago mi je što ste prihvatile!“
„Vidimo se onda sutra!“
„Vidimo se.“

Dignula sam se sa stolice, te obukla kaput, a Jay je zajedno s onim nepoznatim prijateljem sjeo za stol k ostalima. Prošla sam kraj njih i još jednom ga pogledala, a on mi je uzvratio pogled, te mi se lagani nasmiješio. Helen me zatim progurala kako bih ubrzala korak jer mi je neprestano stajala po tamno ljubičastim čizmama. Pozdravile smo Annalise koja je sjedila za šankom i čitala novine, kao i obično, a zatim izašle iz kafića.

„Jesi li ti normalna?“ –pogledala sam ljutito u Helen.
„Što sam krivo napravila?“ –podignula je obrvu, te pogledala sa lijeve i desne strane ceste.

Uvjerivši se da nema automobila, prešle smo preko pješačkog prijelaza i krenule prema mome automobilu.

„Zašto si mu ono išla govoriti?“ –upitala sam ju ulazeći u automobil.
„Jer si ti užasno spora i dosadna. Nikako da ne napraviš korak!“ –zakolutala je očima.
„Zašto ga on ne napravi?“
„Hello, dečko dolazi u kafić gdje radiš svaki put kad si ti ondje! Ne znam kako je moguće ne vidjeti te sitne znakove!“

Htjela sam nešto reći, ali zašutjela sam i pogledala ispred sebe. Doista nisam znala što bih joj mogla reći na to, kako bih uzvratila.

„Šutiš jer znaš da sam u pravu, jelda?“ –nacerila mi se.
„Daj, šuti!“ –frknula sam i pogledala u stranu.

Lagano sam se nasmiješila i upalila CD player.

***

Opuštala sam se ispod ugodnog i toplog tuša.

„Nema ničeg boljeg od večernjeg tuširanja i to pogotovo po zimi!“ –pomislila sam.

Namjeravala sam se, nakon dugog tuširanja, sjesti pred televiziju ispod debele dekice i pogledati koji zanimljivi film. Morala sam se odmarati za sutrašnji dan. Bila sam jako uzbuđena jer nisam znala gdje sam odlazila niti koliko će ljudi ondje biti, a najviše od svega sam razmišljala o Jayu i sebi. Razmišljala sam o tome da bih trebala nešto poduzeti u vezi s njim jer je Helen imala pravo. Nije bez veze dolazio skoro svaki dan na poslu na kojem sam ja radila, a Annalise mi je govorila da bi često znao pitati za mene kad me ne bi bilo što me jako razveseljavalo.

Čula sam zvukove u svojoj kupaonici, pa sam ugasila svijetlo i provirila iz kabine. Nisam vidjela nikoga, ali osjećala sam nečiju pritusnost. Bilo mi je užasno hladno, a nalazila sam se u prostoriji u kojoj je bilo podosta toplo. Prozori su bili zamagljeni zbog topline. Primjetila sam nekoliko stvari na podu. Pale su sa ormarića.

„Coby, to si ti, jelda?“ –promrmljala sam ljutito, te se obgrnula ručnikom. „Još se ljutiš na mene, ha? Razumijem da se ljutiš, ali to ti ne daje pravo da me gledaš kako se tuširam!“
„Jesi li sigurna da pričaš sa pravom osobom?“ –iznenada sam začula nepoznati muški glas.

Nesigurno sam se okrenula i šokirano pogledala u duha muškarca koji je napao Annalise i mene u trgovini. Ostala sam blokirana i ukipljena na mjestu ne znajući što učiniti. Nasmiješio mi se, te krenuo prema meni, a ja sam se proderala. Kupaonica je bila mokra zbog mojih koraka jer nisam obrisala noge pri izlasku iz tuš kabine, a zbog toga sam se spotaknula na pod i još jednom proderala.

„Layla!“ –vrata su se otvorila, pa sam ugledala Jaya iznad sebe. „Jesi li dobro?“
„Aha.“ –klimnula sam glavom i bolje se obgrnula ručnikom.

Muškarca više nije bilo u kupaonici, pa sam odahnula.

„Što ti radiš ovdje?“ –promrmljala sam i dalje ležajući na podu.
„Došao sam vidjeti što radiš i čuo sam vrisak. Otvorio sam vrata i vidio te na podu!“ –uzvratio je.
„Vrata su bila zaključana!“ –zbunjeno sam se dignula sa poda.
„Nemoguće... Otvorio sam ih bez problema!“

Zbunjeno sam podignula obrvu ne shvačajući o čemu je on to pričao. Zaključala sam vrata kad sam ušla u stan. Uvijek sam to radila kako bih se osjećala sigurnije. Kraj njega se pojavio Cody. Znala sam da on ima svoje prste u tome.

„Oprosti što nisam bio ovdje da te upozorim!“ –promrmljao je.

Klimnula sam brzo glavom kako Jay ne bi primjetio, a onda pogledala u njega zbunjenim izrazom lica. Pogledao je i on u mene i tako smo stajali nekoliko sekundi sve dok mi se on nije ispričao, te izašao iz kupaonice zalupivši vratima. Zahihotala sam se jer prisječajući se njegovih rumenih obraza. Bilo mi je simpatično što se zarumenio unatoč tome što je i meni bilo jako neugodno što je ušao u kupaonicu, a onda sam se uozbiljila. Okrenula sam se i pogledala u prozor. Pitala sam se što je duh onog čovjeka želi od mene. Naravno, svi su oni željeli pomoć, ali ovaj je bio... drugačiji. Odmahnula sam glavom, te bacila ručnik u prljavo rublje i obukla pidžamu.

„Jako mi je žao što nisam bio ovdje.“ –preda mnom se stvorio Coby. „Bio sam glup! Ljutio sam se na tebe i ponašao kao dijete. Trebao sam biti ovdje kad si me najviše trebala, a nisam bio!“
„U redu je, Coby.“ –pogledala sam ga malenim osmijehom. „Nije mi ništa napravio!“
„Mogao je!“
„Ali nije.“
„Ali...“
„Nego, Coby... ovaj... Bi li...“
„Želiš me se riješiti kako bi bila sama sa Jayem?“
„Pa... Ne baš! Ovaj... htjela bih da biti sama s njim, ali...“
„Da, da! Znam kad mi nije mjesto negdje.“ –zakolutao je očima.
„Nemoj se ljutiti!“ –uzdahnula sam. „Pozvat ću te kad on dođe, ok?“

Klimnuo je glavom slegnuvši ramenima, te nestao. Duboko sam uzdahnula prije nego sam otvorila vrata kupaonice i izašla iz nje. Primjetila sam kako Jay promatra obiteljske slike koje su bile obješene na zidu. Osjećala sam se puno bliže baki i mami sa njihovim slikama u svojoj blizini.

„Što si radio kod mene, Jay?“ –upitala sam ga, a on je pogled usmjerio prema meni.
„Ne želiš me kraj sebe, ha?“ –nasmiješio mi se.
„Samo me zanimalo zbog čega si došao.“
„Imao sam želju vidjeti te!“
„Počinjat ću misliti da si mi neki tajni obožavatelj.“
„Zašto tajni?“

Nasmiješila sam se.

„Mogu li te ponuditi nečime?“ –upitala sam ga odlazivši prema kuhinji. „Btw, nadam se da ti ne smeta što sam u pidžami!“
„Zašto bi mi to smetalo?“ –stao je kraj mene. „Ovo je tvoja kuća. Jesam li te možda prekinuo u nečemu?“
„Ne.“ –odmahnula sam glavom, te zatvorila frižider nakon što sam izvadila bocu vode iz njega. „Namjeravala sam pogledati neki film, pa na spavanje da sutra budem spremna!“
„Oh, da, zaboravio sam da se vi cure morate pripremati za neke velike događaje. Pitam se koliko ćeš se sutra spremati!“
„Ha-ha!“

Zahihotao se te mi razbarušio kosu zbog čega sam se namrgodila na njega. Nisam baš voljela da mi ju netko dira. Nasmiješio mi se zbog izraza lica kojeg sam napravila, te je svoju ruku prislonio na moj obraz zbog čega sam zadrhtala. Ugodan i predivan osjećaj mi je prošao tijelom, a osmijeh mi se pojavio na licu. U trenutku kad su njegove usne bile toliko blizu mojima čula sam lom stakla. Pogledala sam prema prozoru i primjetila ciglu na podu.

„Što se dogodilo?“ –zbunjeno sam upitala.

Jay se približio prozoru i pogledao oko sebe vadeći polako pištolj kojeg je držao u futroli. Vidjela sam duha mrtve starije osobe, koja mi je željela nauditi u kafiću, kraj prozor. Osjetila sam neugodnu hladnoću kad mi se nasmiješio, a zatim nestao.

„Vjerojatno se neka budala glupirala!“ –zakolutao je očima. „Najbolje bi bilo da odem provjeriti!“
„Nema potrebe. Osjećat ću se sigurnije ako budeš ovdje!“ –promrmljala sam.

I osjećala bih se sigurnije jer nisam bila sigurna hoću li biti dobro ako on ode. Nisam znala što je onaj zločesti duh želio od mene niti sam imala namjeru doznati, ali htjela sam da me jednostavno pusti na miru.

Jay je klimnuo, te spremio pištolj natrag u futrolu. Sjela sam na trosjed i pogledala nesigurno u prozor. On se smjestio kraj mene, te me obgrlio jednom rukom. Podignula sam pogled prema meni dosta malo kako bih ga pogledala, a on je gledao ispred sebe, u upaljnu televiziju. Osmijehom na licu sam se nagnula na njegova prsa.

Title credit ~ Sweet Dreams by Beyonce