Neko smo se vrijeme vozili izvan grada. Jay i njegov prijatelj, po kojeg smo išli nakon što su prošli po mene, objasnili su nam da je kuća dosta daleko, ali da je izolirana od grada i ostalih gradića kako bismo se mogli zabaviti da nam nitko od susjeda ne zasmeta, što je meni jako odgovaralo. Promjenili smo razne teme. Oni su nam pričali kako im je na poslu jer su oboje bili policajci, pa smo mi pričali o srednjoj školi i o tome kako ju napokon završavamo. Oni bi nam prepričavali razne dogodovštine koje su izvodili u srednjoj školu. Oboje su išli u našu školu s obzirom da smo svi živjeli u istom gradu i prepričavali nam stvari, za koje nismo znale, o profesorima koji su nama predavali. Bilo mi je zabavno putovati s njima i jedva sam čekala da stignemo u kuću kako bi se zabavila još više, te upoznala nove ljude.

Ugledala sam svijetlo u daljini, pa sam pretpostavila da je ono bila kuća u kojoj se odvijala zabava. Uzbuđenje se sve više i više razvijalo u meni i jedva sam čekala da dođemo kako bi prava zabava tek počela. Pogledala sam u prozor i primjetila da prolazimo kraj tamne šume koja je bila popunjena snijegom. Primjetila sam nekoga kako hoda po snijegu, pa sam pogledala bolje jer me zaintrigiralo koja je osoba mogla šetati po mrklom mraku u ono doba i to bez svijetla u onoj strašnoj šumi. Shvatila sam da je ono bio duh iz kafića koji me neprestano pratio. Iznenada se stvorio pred mojim prozorom, pa sam se izderala. Bilo je neočekivano i preplašila sam se.

„Što se dogodilo?“ –uzviknuli su istovremeno ostali, koji su se nalazili u autu.
„Učinilo mi se da sam vidjela nešto u šumi.“ –nacerila sam se.
„Jesi li dobro?“ –upitao me Jay. „Problijedila si!“

Klimnula sam glavom i pogledala ponovno u prozor. Živčano sam gužvala kaput pokušavajući se smiriti, ali bila sam preplašena jer nisam shvaćala što je želio od mene, zbog čega me neprestano pratio, zbog čega me nije puštao na miru. Sklopila sam oči i opuštala se ne razmišljajući o tome, ali ista su mi se pitanja motala po glavi.

„Stigli smo!“ –uzviknuo je Jay.

Otvorila sam oči i primjetila da su svi već vani, pa sam otvorila vrata i duboko uzdahnula.

„Ne izgledaš mi dobro, Layla!“ –Helen me zaustavila na putu za ulaz u kući. „Je li sve u redu?“
„Pratio me.“ –rekla sam tiho.
„Tko?“ –upitala je podignuvši obrvu.
„Sjećaš li se onog muškarca koji je napao Annalise i mene?“

Klimnula je glavom. pogledala sam prema vratima i shvatila da su Jay i njegov prijatelj još na ulazu, te nas nestrpljivo čekaju.

„Što s njim?“ –nastavila je.
„On je te večeri poginuo i od jučer me prati!“ –objasnila sam joj.
„Radi li ti nešto loše?“
„Plaši me. Nikad prije nisam imala posla s duhom koji mi prijeti!“
„Prijeti ti?!“

Klimnula sam glavom i uzdahnula.

„Pokušaj se smiriti i ne razmišljati o tome, ok?“ –rekla mi je.
„Ima li kakvih problema?“ –približio se Jay.
„Sve je ok.“ –nasmiješila sam se i krenula dalje. „Idemo?“

Jay je pogledao u Helen koja mu se nasmiješila, te krenula prema meni. Jayev je prijatelj otvorio vrata i ugledala sam punu kuću ljudi, a prigušena je glazba bila jača nego prije. Nekoliko se gostiju okrenulo prema nama, a nakon toga su nastavljali razgovarati sa drugim osobama.

„Na katu možete staviti jakne!“ –šapnuo mi je Jay.

Zahvalila sam mu se i krenula zajedno s Helen na katu gdje je bilo mirnije, a glazba prigušenija. Primjetila sam da su vrata jedne sobe bila otvorena, a ona je bila puna jakni. Svoj kaput stavila sam na ormarić koji je jedini bio slobodan, a torbicu odlučila uzeti sa sobom jer nisam bila potpuno sigurna da mi nitko ništa ne bi uzeo. Izašla sam u hidnik i pričekala Helen da si prepravi šminku. Štiklom sam tapkala po podu i gledala oko sebe.

Osoba čija je ovo bila kuća je zasigurno bila bogatija jer je bila prekrasna, modernije uređena, praktički kuća iz snova, ali nikada ne bih voljela živjeti toliko daleko od grada niti jedina imati toliko veliku kuću u središtu ogromne šume koja me mogla preplašiti. Vidjela sam puno strašnih stvari u zadnjim godinama, ali ništa me nije strašilo kao ono što sam u onom trenutku osjećala. Bilo me strah da će me onaj duh uhvatiti, učiniti nešto loše. Nikad se prije nisam pronašla u onakvoj situaciji i to me najviše od svega strašilo.

„Layla...“ –prozvala me Helen.

Okrenula sam se prema njoj upitnim izrazom lica.

„Prestani razmišljati o njemu.“ –prislonila mi je ruku na rame. „Neće ti ništa!“

Klimnula sam glavom i pogledala u sebe. Nisam bila potpuno sigurna u ono što je govorila. Jedina sam ga ja mogla vidjeti i mogao mi je nauditi bilo kada, pa sam trebala biti oprezna. Spustila sam se niz stepenice i primjetila kako starije djevojke gledaju u Helen i mene zbunjenim izrazom lica, kao da nisu razumijele što su dvije osamnaestogodišnjakinje radile među njima. Svi su imali preko dvadeset godina, što nije ni bilo čudno, jer nam je Jay ispričao kako će ondje večina biti njegovi prijatelji iz Policijske Uprave, a oni su doveli svoje prijatelje koji su imali ili malo manje ili malo više godina od njih.

„Nikad prije nisam vidjela toliko pijanih policajaca!“ –Helen mi je šapnula u uho i zahihotala mi se.

Nasmiješila sam se i ja njoj, a onda pogledala u djevojke koje su me odmjeravale pogledom.

„Dođi. Idemo po piće!“ –najbolja me prijateljica povukla za sobom.

Nekoliko je ljudi izlazilo iz kuhinje, pa smo pričekale da se isprazni kako bismo ušle u nju i potražile što bismo mogle popiti. Bilo je dosta alkohola na stolu što me uopće nije čudlo unatoč tome što su skoro svi ukućani bili policajci. I oni su bili obični ljudi i bilo je normalno da i oni proslave doček Nove godine kako spada. Dok nam je Helen spremala uobičajeno piće, ja sam gledala kroz prozor. Vani je samo dvorište bilo osvijetljeno, a šuma koja nas je okruživala bila je tamna. Iznenada sam začula smijehove. Nekoliko je cura trčalo po snijegu, a dečki su je gađali sniježnim grudvama. Nasmiješila sam se. Prošlo je dosta vremena otkad sam se ja tako zabavljala sa društvom.

„Drži!“ –Helen me lagano dotaknula po leđima.
„Hvala!“ –primila sam čašu amaro – kole u ruci.

Nasmiješila mi se, te je izašla iz kuhinje, a ja sam krenula za njom. Trebala sam se opustiti i ne razmišljati o duhu koji me plašio, ali htjela sam znati što je želio od mene. Zaprijetio mi je, rekao da će mi zagorčati životi i htjela sam znati zbog čega. Iznenada sam ga ugledala među gomilom ljudi. Krajičkom oka sam pogledala gdje se Helen nalazila i primjetila da razgovara s nekim dečkima. Uvijek je bila opuštenija i živahnija od mene, spremnija za razgovore s nekim ljudima.

Pretpostavila sam da neće ni primjetiti da sam se udaljila od nje ako se pokušam vratiti što prije, a trebala sam znati što je onaj kreten želio od mene kako bih se napokon mogla opustiti. Znala sam da me primjetio kad mi se lagano nasmiješio, te se probijao kroz ljude. Ljutito sam krenula za nji izbjegavajući osobe koje su mi se nalazile na putu. Netko bi me svako toliko začuđeno pogledao jer je bilo očito da sam ganjala nekoga, a taj netko je bio nevidljiv. Iznenada je nestao što me užasno razljutilo jer je znao da sam trebala nešto od njega.

„Kreten!“ –rekla sam u sebi, a zatim sam zastala ugledavši nešto što sam mislila da nikada neću.

Jaya je grlila neka djevojka. Vidjela sam ga samo s leđa, ali izgledalo je kao da se ljube. Sklonila sam pogled i potražila gdje bih mogla izaći iz one prostorije, te primjetila terasu čija su vrata bila otvorila. Na svu sreću nikoga ondje nije bilo, pa sam odmah krenula prema njoj. Nagnula sam se na ogradu i duboko uzdahnula. Osjećala sam otkucaje svoga srca po cijelome tijelu. Bio je previše ubrzan. Okrenula sam se i osjetila nalet suza.

„K vragu!“ –pomislila sam. „Zar nisam mogla biti hrabrija i ne rasplakati se?“
„Mogu li znati zbog čega plačeš?“ –kraj mene se pojavio Coby.
„Možeš li me pustiti na miru?“ –prostrijelila sam ga pogledom, te odmahnula glavom.
„Nisu se ljubili!“
„Kako ti to, molim te, lijepo možeš znati?“
„Bio sam tamo. Ne znaš li ti da sam ja nevidljiv za druge ljude, a i za tebe kad to želim biti?“

Klimnula sam glavom i pogledala ispred sebe.

„Cura je pijana i Jay ju je nekoliko puta vidio u životu.“ –nastavio je.
„Doista ne želim znati!“ –promrmljala sam brisajući suze s obraza.
„Layla, cura ga je htjela poljubiti, ali odmaknuo ju je od sebe!“
„Zašto ga je onda grlila?!“
„Jer ga je htjela poljubiti, ali odmaknuo ju je od sebe baš kad si se ti okrenula.“
„Ne vjerujem ti!“
„Onda ga sama pitaj!“
„Neću!“
„Dolazi, a ja odlazim!“
„Coby...“ –rekla sam tiho kako me Jay ne bi čuo.

Duboko sam uzdahnula i okrenula se nesigurno, te ugledala Jaya kako razgovara s nekim prijateljima ispred terase. Spustila sam pogled i pogledala dolje, u društvo koje se i dalje grudvalo po velikoj količini snijega.

„Tražio sam te!“ –Jay se nagnuo na ogradu, kraj mene.
„Zašto?“ –pogledala sam krajičkom oka, a onda ponovno ispred sebe.
„Zar trebam imati poseban razlog da te tražim?“
„Da!!!“
„Ok... Zašto imam osjećaj da si ljuta?!“
„Ne znam!“
„Je li ti netko nešto napravio?“ –upitao me.
„Ne!“ –odgovorila sam kratko i nadureno gledala ispred sebe.

Nikad nisam pomislila da bih se mogla toliko ljubomorno ponašati, a da nisam ni bila u vezi. Bila sam ljuta što ga je druga cura grlila i unatoč tome što mi je Coby objasnio da se nisu ljubili, imala sam osjećaj da jesu.

„Prokleta ljubomora!“ –pomislila sam.
„Jesam li JA napravio nešto krivo?“ –okrenuo me prema sebi.

Sklonila sam pogled i nastavila pratiti ljude kako se grudvaju cekerajući se. Pretpostavljala sam da su bili pijani jer su se ljuljuškali dok su hodali, a na krivo trčali.

„Oh, znači... U tome je stvar!“ –iznenada je rekao Jay.

Krajičkom oka sam pogledala u njega i nacerio se.

„Ona cura me pokušala poljubiti, ali nije uspjela jer sam ju ja odmaknuo od sebe.“ –objasnio je ono što mi je i Coby rekao. „Jesi li se sada smirila?!“
„Nitko nije rekao da je u tome problem!“ –sklonila sam svoje rumene obraze dok mi je srce ubrzanije kucalo. „Uostalom, ne zanima me s kim se ti ljubiš i što radiš s tim curama!“
„Ne trebaš biti ljubomorna!“
„I nisam ljubomorna!“
„Jesi. Vidim to po tvome ponašanju!“
„Otkrio te, Layla!“ –preda mnom se stvorio Coby.

Odmahnula sam glavom, okrenula se i udaljila od njega. Iznenada sam osjetila nečiju ruku na svojoj, a kad sam se okrenula da vidim zbog čega me Jay zaustavio, osjetila sam njegove usne na svojima. Šokirano sam gledala u njegove zatvorene oči. Bila sam ukočena jer nisam shvaćala što se događalo, a kad me on obgrlio rukama oko struka te me privukao bliže sebi shvaćala sam da sam se nalazila u Raju. Obgrlila sam ga rukama oko vrata i uzvratila mu poljubac. Bio je tako nježan, tako sladak, tako.... ukusan.

„Deset, devet, osam...“ –začula sam u pozadini i vratila se u stvarnost.

Sramežljivo sam ga pogledala, a onda usmjerila pogled u kuću.

„Sretan Nova godina!“ –vikali su.
„Da...“ –promrmljala sam i pogledala u Jaya. „Sretna Nova godina!“
„Ni ne znaš koliko mi je sretna!“ –nasmiješio mi se.

Uzvratila sam mu maleni osmijeh i krenula sam pronaći Helen, ali me Jay zaustavio. Rukom mi je podragao lice, te prošao njome kroz kosu, a zatim mi ponovno utisnuo poljubac. Nisam se više mogla odvojiti od njegovih usana, a onda sam čula pucketanje u zraku. Otvorila sam oči. Nebo je pucketalo zbog vatrometa raznih veličina i boja. Jay me obgrlio rukom i privukao bliže sebi. Bila sam sigurna da je mogao osjetiti moje otkucaje srca.

Title credit ~ Wonderful Tonight by Eric Clapton