Hladnoća me probudila iz sna. Otvorila sam oči i shvatila da je prozor ponovno otvoren. Nesigurno sam se dignula sa kreveta i pogledala oko sebe pokušavajući se uvjeriti da nema onog duha u mojoj blizini, pa sam otišla zatvoriti prozor. Pogledala sam kakvo je vrijeme bilo vani. Napokon je prestalo sniježiti, ali snijeg se i dalje nije otapao zbog prevelike hladnoće. Htjela sam da što prije postane toplije jer je hladnoća bila pretjerana. Voljela sam zimu i hladnoću, ali također i toplije vrijeme koje mi je jako nedostajalo.

Pogledala sam ponovno oko sebe kako bih se uvjerila da nema onog nepoznatog duha u blizini.

„Otišao je!“ –rekao mi je Coby koji je mirno sjedio na fotelji u mojoj sobi.
„Znaći... Bio je ovdje?“ –upitala sam legnuvši na krevet.
„Da, ali otišao je čim me vidio!“
„K vragu! Što želi od mene?!“
„Dobro pitanje!“

Uzdahnula sam i zamišljeno pogledala u strop, a onda na digitalni sat. Bilo je šest i po ujutro, a ja sam u osam trebala biti na poslu. Frknula sam zbog toga. Htjela sam se još odmarati unatoč tome što nisam radila nekoliko dana nakon prvog u mjesecu, što mi je odgovaralo zbog toga što sam vrijeme provodila sa Jayem.

„Ne ide mi se na posao.“ –promrmljala sam.
„Nisi radila tjedan dana!“ –pogledao me Coby.
„Niti ti nisi radio devet mjeseci!!!“
„Oprosti što te moram podsjećati da sam mrtav!“
„Oprosti...“ –pogledala sam ga. „Nisam te htjela povrijediti!“
„Ali jesi...“ –pogledao je u stranu. „Misliš li da duhovo nemaju osjećaje samo jer su mrtvi?!“
„Ne, nisam tako...“

Iznenada je nestao.

„Coby!!!“ –dignula sam se sa kreveta i okrenula oko sebe. „Daj, Coby! Molim te, vrati se! Coby!!!“
„Evo me, evo me...“ –stao je kraj prozora.
„Nisam te...“
„Znam, Layla! Htio sam samo vidjeti tvoje preplašeno lice!“
„Budalo!“

Nacerio mi se, a ja sam namrgođeno izašla iz sobe zatvorivši vrata. Nasmiješila sam se na pomisao da je Coby i dalje bio ondje. Bojala sam se da će ponovno nestati na neko vrijeme i da se naljutio što sam slučajno rekla ono što nisam namjeravala, a osjetila sam olakšanje shvativši da je još ondje ako ga budem trebala.

Otvorila sam vrata kupatila, skinula se i stala ispod tuša kako bih se opustila prije napornog jutra. Uvijek su jutra bila teška na poslu i jako naporna jer je puno ljudi dolazilo, uvijek ih je bilo previše.

Obgrnula sam se ručnikom i izašla iz tuš kabine, e stala pred ogledalom. Obrisala sam lice i našminkala se, a onda otišla natrag u sobu spremiti se za jutarnji posao. Otvorila sam ormar i pogledom tražila što bih mogla obući.

Začula sam pjesmu na mobitelu, te otišla pogledati tko me zvao u ono doba jutra. Osmijeh mi se pojavio na licu kad sam ugledala Jayevo ime na ekranu.

„Hej!“ –javila sam se osmijehom na licu.
„Već si budna?“ –upitao me.
„Da. Sad baš gledam što bih mogla obući. Kad si se ti probudio?“
„Malo prije. Do kad radiš?“
„Do tri.“
„Odlično. Mogu proći brzo po tebe, pa ću te nakon posla doći uzeti sa posla!“
„Kako želiš!“
„Hoćeš li biti spremna za pola sata?“
„Da. Pričekat ću te ispred zgrade!“
„U redu. Vidimo se!“
„Vidimo se!“ –spustila sam slušalicu.

Mobitel sam stavila na radni stol, te nastavila tražiti po ormaru.

***

Spustila sam se niz stepenice, te zastala kod poštanskog sandučića prije nego sam izašla na zrak. Otključala sam ga i primjetila bijelu kuvertu koju sam odmah izvukla. Ruke su mi počele drhtati kad sam izvukla bijeli papir iz nje. čula sam trubu automobila, ali nisam mogla izaći prije nego pročitam što je ondje pisalo.

„Poštovana gđica Sivler, The Royal Ballet School javlja vam da ste primljeni na našu plesnu akademiju u Londonu! Molili bismo vas da potvrdite vaš dolaza...“ –šokirano sam gledala u papir ne vjerovajući u ono što sam pročitala.

Osmijeh mi se razvukao od uha do uha i veselo sam gledala oko sebe. Truba automobila je još neko vrijeme zvonila, a odjednom je prestala. Odmahnula sam glavom i veselo potrčala prema ulazu, te udarila u Jaya. Zbunjeno me pogledao i u trenutku kad sam mi je želio nešto reći, nacerila sam se te ga snažno zagrlila.

„Je li sve u redu?“ –upitao me zbunjeno, te pomaknuo od sebe.
„U redu?!“ –zahihotala sam se. „Odlično je! Sve je odlično!“
„Mogu li znati razlog zbog čega si tako sretna?!“
„Odlazim u London.“
„Ha?! Molim?! Što?! Ma kada?!“
„Poslali su mi pismo iz plesne akademije iz Londona da sam primljena!“
„To je odlična vijest!“ –nasmiješeno je otvorio vrata i pokazao mi glavom da izađem.
„Nemaš pojma kako sam sretna!“ –uzvratila sam prolazeći kraj njega. „Nisam ni sanjala da će me primiti. Nisam ni poslala prijamnicu, ali trenerica mi je rekla da će doći na dan kad budemo plesali Labuđe jezero, ono kad si ti bio došao sa sestrom!“
„Da, znam!“ –otvorio je vrata Jeepa.
„Joj... Tako sam sretna!“ –nasmiješila sam se.
„Drago mi je!“ –uzvratio mi je maleni osmijeh.
„Jedva čekam da to kažem Helen! Ubit će me, ali 'ajde!“
„Zašto? Zar bi i ona htjela biti balerina?“
„Ne, nego... Uvijek sam joj govorila da je nemoguće da će se meni nešto dobro dogoditi u životu, a onda si se dogodio ti, pa ovo pismo...“
„Uvijek si trebala razmišljati da će ti se nešto dobro dogoditi, Layla! Život je takav! Ponekad ti se dogodi nešto lijepo, a ponekad loše!“
„Moj je brat jako pametan!“ –ugledala sam Cobya na stražnjem sjedalo automobila.

Široko sam otvorila oči, te ga prostrijelila pogledom jer nisam htjela da se mota oko Jaya i mene kad smo skupa. Bojala sam se da bi se mogao naljutiti na mene ako što prije njegovom bratu ne priznam da vidim duhove i da se već mjesecima družim s njegovim bratom. Uzdahnula sam, te pogledala u prozor.

„Što ako me napustio kad mu kažem za to?“ –upitala sam se. „Što ako me bude gledao kao luđakinju?! Ne bih to mogla podnijeti... Ne bih mogla podnijeti da izgubim nešto toliko vrijedno u svome životu!“
„Je li sve ok, Layla?“ –upitao me.
„Molim?“ –pogledala sam utpinim izrazom lica u njega. „Aha... Da, da! Sve je kako treba!“
„Sigurno te ništa ne muči?“
„Sigurno.“
„Do prije pet sekundi si se smiješkala, a sada vidim da nešto nije kako treba!“
„Bez brige, Jay!“ –nasmiješila sam mu se. „Sve je kako treba!“
„U redu!“ –slegnuo je ramenima. „Kako ti kažeš, ali... Hoćeš li mi reći kad te drugi put bude nešto tištilo?“

Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se, te ga poljubila u obraz dok smo stajali na semaforu koji je polazivao crveno. Uzvratio mi je osmijeh, te utisnuo brzinski poljubac na usne, a onda primjenio brzinu jer se upalilo zeleno svijetlo. Bila sam jako sretna što sam ga imala, što sam ga pronašla.

Zaustavio se ispred kafića u kojem sam radila. Dosta brzo smo došli do ondje, a morali smo se žuriti kako nitko od nas dvoje ne bi zakasnio na posao. Utisnula sam mu poljubac na usne, te izašla iz Jeepa. Mahnula sam mu dok se udaljavao niz ulicu velikom brzinom. Na sreću, kad se vozio sa mnom nikada nije vozio prebrzo jer nikada nisam bila velika ljubiteljica adrenalina.

Zvonce na vratima se oglasilo, te sam ugledala Annalise kako čisti kafić i sprema stolove.

„Hej, hej, Annalise!“ –uzviknula sam.
„Dobro jutro, Layla!“ –nasmiješeno mi se približila, te mi utisnula poljubac na obraz. „Tko te to odbacio na posao?“
„Jay!“ –odgovorila sam skidajući kaput.
„Jay?! Čekaj malo... Je li istina ono što ja mislim?!“
„Ne znam što ti misliš!“
„Daj, Laylaaaaa!!! Jeste li skupa ili niste?!“

Nasmiješila sam joj se dok me ona promatrala sa zanimanjem. Klimnula sam glavom, a ona se u onom trenutku izderala, te me čvrsto zagrlila.

„Smiri se malo!“ –uzvratila sam nasmiješeno.
„Ne mogu se smiritiiii!!!“ –uzvratila je poskakivajući na mjestu. „Baš sam imala osjećaj da ćete vas dvoje biti skupa! On se stalno vrtio oko tebe, a kad bi dolazio ovdje ti ne bi mogla maknuti pogled s njega! Preslatki ste!“
„Hvala!“
„I kad ste prohodali?“
„Prvog!“
„Opala!“
„Zvali su Helen i mene na proslavu Nove godine i poljubili smo se, pa prohodali nekoliko minuta iza ponoći!“
„Ajoj... Preslatko! Treba mi maramica!“ –pravila se da plače, a onda mi se nasmijala. „Stvarno sam sretna zbog tebe, Layla!“
„Hvala.“ -nasmiješila sam joj se. „I ja sam zbog sebe, vjeruj mi! I dobila sam pismo iz Londona!“
„Lodona?“ –podignula je obrvu, te se nagnula na šank.
„Pismo iz plesne akademije!“ –nadodala sam. „Primljena sam!“
„Nemoj zezati!?“ –uzviknula je, a ja sam klimnula glavom.

Poskočila je od straha, te me snažno zagrlila.

***

Prvi put sam se nalazila u Jayevom stanu. Inače bismo uvijek odlazili na piće u gradu ili bi on prošao kod mene, ali nikad nisam bila kod njega. Živio je sam. Imao je dvije spavaće sobu, dnevni boravak, malenu kuhinju, te kupatilo. Stan je bio predivno i moderno uređen što mi se odmah svidjelo i vidjelo se da se potrudio oko njega. Imao je i terasu na kojoj nisam htjela izaći jer je bilo podosta hladno. Prolazila sam kroz maleni hodnik dok se on tuširao i zastala na zidu na kojem su bile obiteljske slike. Nasmijala sam se na nekim slikama. Bio je presladak kad je bio malen, a onda sam ga ugledala s Cobyem kad su već bili stariji.

„Ovdje je dobio diplomu iz Policijske akademije!“ –kraj mene se pojavio Coby. „Slavili smo s Dianom i mamom u predivnom restoranu, a kasnije smo otišli sa njegovim društvom na piće!“
„Nedostaješ mu, Coby!“ –rekla sam tiho.

Pogledao me upitnim izrazom lica.

„Samo jednom smo pričali o tome, ali bilo je previše bolno.“ –uzdahnula sam. „Zbilja mu nedostaješ! Vidjela sam mu to u očima i znam kako se ponaša osoba kojoj nedostaje jedan dio!“
„Trebaš mi pomoći, Layla...“ –uzdahnuo je. „Želim doista prijeći na drugu stranu, a ne mogu to učiniti sve dok Jay krivi sebe za moju smrt!“
„Moraš mi dati vremena!“ –prošla sam rukom kroz kosu.
„Mjesecima mi to govoriš!“
„Coby, ja mu doista to ne mogu reći. Trebam skupiti hrabrost da ga pustim od sebe!“
„O čemu pričaš?“
„Jay... on... Neće me htjeti kad mu to kažem! Smatrat će me luđakinjom!“
„Neće!“
„Coby, znam da...“
„S kim pričaš?“ –iza sebe sam čula Jayev glas.

Šokirano sam gledala ispred sebe pokušavajući se kontrolirati. Pogledala sam u Cobya koji je klimnuo glavom i nestao, a ja sam se okrenula i nasmiješila Jayu koji me zbunjeno promatrao.

„S Helen!“ –odgovorila sam. „Dogovorile smo se sutra za kavu.“
„Učinilo mi se da si pričala sama sa sobom!“ –približio mi se, te utisnuo poljubac na moje usne.
„Zar je loše pričati sam sa sobom?“ –zahihotala sam se.

Nasmiješio mi se, te privukao bliže sebi. Ruke su mu polako klizile niz moja leđa dok su mene trnci prolazili zbog njegovih dodira. Prislonio ih je na moju stražnjicu, zbog čega sam se maknula od njega i sjela na trosjed dok mi je srce ubrzano kucalo. Jay je sjeo odmah do mene, te me obgrlio jednom rukom.

„Nikad nisam vodila ljubav!“ –izgovorila sam na brzinu gledajući ispred sebe.

Obrazi su mi se rumenili, a srce mi je ubrzano kucalo jer nikad prije nisam priznala nekom dečku da sam još djevica. Jednom sam imala dečka koji me povrijedio, pa niti sam ikome drugom mogla priznati za to.

„Jesam li nečime natuknuo da želim seks od tebe?“ –okrenuo mi je glavu prema sebi.

Odmahnula sam glavom.

„Mislila sam...“ –progovorila sam, ali me prekinuo.
„Nikada ništa neću tražiti od tebe ako to ti ne budeš htjela, ok?“

Nasmiješila sam mu se.

„Ludice moja!“ –razbarušio mi je kosu, te me poljubio.

Title credit ~ Happy by Alexia

Nastavak kojeg svi očekujete iliti poglavlje u kojemu će Jay doznati da ona vidi duhove bit će 15. poglavlje: There' s so much left to learn and no one left to fight